E-selektin, znan i kao član E antigenolikih proteina porodice CD62 (CD62E), molekula 1 endotelnoleukocitne adhhezije (ELAM-1) ili molekula 2 endolelnoleukocitnw ćelijske adhezuije (LECAM2), jest protein koji je kod ljudi kodiran genom SELE sa hromosoma 1. To je selektinska molekula ćelijske adhezije eksprimirana samo na endotelnim ćelijama aktiviranim citokinima. Kao i drugi selektini, ima važnu ulogu u upalama.[5]
Dužina polipeptidnog lanca je 610 aminokiselina, a molekulska težina 66.655 Da.[6]
10 | 20 | 30 | 40 | 50 | ||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
MIASQFLSAL | TLVLLIKESG | AWSYNTSTEA | MTYDEASAYC | QQRYTHLVAI | ||||
QNKEEIEYLN | SILSYSPSYY | WIGIRKVNNV | WVWVGTQKPL | TEEAKNWAPG | ||||
EPNNRQKDED | CVEIYIKREK | DVGMWNDERC | SKKKLALCYT | AACTNTSCSG | ||||
HGECVETINN | YTCKCDPGFS | GLKCEQIVNC | TALESPEHGS | LVCSHPLGNF | ||||
SYNSSCSISC | DRGYLPSSME | TMQCMSSGEW | SAPIPACNVV | ECDAVTNPAN | ||||
GFVECFQNPG | SFPWNTTCTF | DCEEGFELMG | AQSLQCTSSG | NWDNEKPTCK | ||||
AVTCRAVRQP | QNGSVRCSHS | PAGEFTFKSS | CNFTCEEGFM | LQGPAQVECT | ||||
TQGQWTQQIP | VCEAFQCTAL | SNPERGYMNC | LPSASGSFRY | GSSCEFSCEQ | ||||
GFVLKGSKRL | QCGPTGEWDN | EKPTCEAVRC | DAVHQPPKGL | VRCAHSPIGE | ||||
FTYKSSCAFS | CEEGFELHGS | TQLECTSQGQ | WTEEVPSCQV | VKCSSLAVPG | ||||
KINMSCSGEP | VFGTVCKFAC | PEGWTLNGSA | ARTCGATGHW | SGLLPTCEAP | ||||
TESNIPLVAG | LSAAGLSLLT | LAPFLLWLRK | CLRKAKKFVP | ASSCQSLESD | ||||
GSYQKPSYIL |
E selektin ima kasetnu strukturu: N-terminal, C-tip lektinskog domena, EGF (epidermni faktor rasta) sličan domen, šest jedinica Sushi domena (SCR ponavljanje), transmembranski domen (TM) i unutarćelijski citoplazmatski rep . Trodimenzijska struktura regiona koji se vezuje za ligand ljudskog E-selektina određena je pri rezoluciji 2,0 Å, 1994.[7] Struktura otkriva ograničen kontakt između dva domena i koordinaciju Ca2+, koji nije predviđen kod ostalih lektina C-tipa. Analiza strukture/funkcije ukazuje na definiranu regiju i specifične bočne lance aminokiselina koji mogu biti uključeni u vezivanje liganda. E-selektin vezan za sialil-LewisX (SLeX; NeuNAcα2,3Galβ1,4[Fucα1,3]GlcNAc) tetrasaharid riješen je u 2000.[8]
E-selektin prepoznaje i vezuje se za sijaliirane ugljikohidrate na površinskim proteinima određenih leukocita. E-selektinske ligande eksprimiraju neutrofili, monociti, eozinofili, limfociti slični T-efektoru memorije i prirodne ćelije ubice. Svaki od ovih tipova ćelija nalazi se u akutnim i hroničnim upalnim mestima u vezi sa ekspresijom E-selektina, što implicira E-selektin u regrutaciji ovih ćelija na takva mesta upala. Ovi ugljikohidrati uključuju članove porodica Lewis X i Lewis A koji se nalaze na monocitiima, granulocitima, i T-limfocitima.[9]
Glikoprotein ESL-1, na neutrofilima i mijeloidnim ćelijama, bio je prvi opisan kontrareceptor za E-selektin. To je varijanta FGF glikorceptora tirozin kinaze, što povećava mogućnost da je njegovo vezivanje za E-selektin uključeno u iniciranje signalizacije u vezanim ćelijama.
P-selektinski glikoproteinski ligand-1 (PSGL-1) izveden iz ljudskih neutrofila je također visoko efikasan ligand za E-selektin eksprimiran u endotelu pod protokom.[10] Posreduje u kotrlanju leukocita na aktiviranom endotelu koji okružuje upaljeno tkivo.
I ESL-1 i PSGL-1 bi trebali nositi sialil Lewis a/x da bi vezali E/P-selektine.[11]
Tokom upala, E-selektin ima važnu ulogu u premještanja leukocita na mesto povrede. Lokalno oslobađanje citokina IL-1 i TNF-α it makrofaga u upaljenom tkivu indukuje prekomjernu ekspresiju E-selektina na endotelnim ćelijama obližnjih krvnih sudova. Leukociti u krvi koji eksprimiraju ispravan ligand će se vezati sa niskim afinitetom za E-selektin, također pod pritiskom stresa na smicanje protoka krvi, uzrokujući da se leukociti "kotrljaju" duž unutrašnje površine krvnog suda kako se stvaraju i prekidaju privremene interakcije.
Kako upalni odgovor napreduje, hemokini koje oslobađa oštećeno tkivo ulaze u krvne sudove i ktiviraju kotrljajuće leukocite, koji su sada u stanju da se čvrsto vežu za površinu endotela i počnu ulaziti u tkivo. P-selectin ima sličnu funkciju, ali se eksprimira na površini endotelne ćelije u roku od nekoliko minuta jer se pohranjuje unutar ćelije, a ne proizvodi po potrebi.[9]
E-selektin je prvi put otkriven kao transmembranski receptor induciran u endotelnim ćelijama nakon upalne stimulacije koja je posredovala adheziju monocitnih ili HL60 leukemijskih ćelija.[12][13] Ovo je dovelo do hipoteze da ćelije raka luče upalne citokine kao što su IL-1β ili TNFα da induciraju E-selektin na udaljenim metastatskim mjestima . Ova indukcija bi omogućila cirkulirajućim tumorskim ćelijama da se zaustave na stimuliranim mjestima, kotrljaju duž aktiviranog endotela, ekstravazatiraju i formiraju metastaze.[14] Istraživanja su pokazala da vezivanje E-selektina za ćelije raka debelog crijeva korelira s povećanjem metastatskog potencijala,[15] i da ćelije raka multiplih tipova tumora vezuju E-selektin, koristeći glikoprotein ili glikolipidne ligande koji se normalno eksprimiraju na imunskim ćelijama.[16][17][18][19]