Alfa-N-acetilgalaktozaminid alfa-2,6-sijaltransferaza 2 je enzim koji je kod ljudi kodiran genom ST6GALNAC2.[5][6]
Dužina polipeptidnog lanca je 374 aminokiseline, a molekulska težina 41.939.[7]
Aminokiselinska sekvenca
C: Cistein
D: Asparaginska kiselina
E: Glutaminska kiselina
F: Fenilalanin
G: Glicin
H: Histidin
I: Izoleucin
K: Lizin
L: Leucin
M: Metionin
N: Asparagin
P: Prolin
Q: Glutamin
R: Arginin
S: Serin
T: Treonin
V: Valin
W: Triptofan
Y: Tirozin
10 | 20 | 30 | 40 | 50 | ||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
MGLPRGSFFW | LLLLLTAACS | GLLFALYFSA | VQRYPGPAAG | ARDTTSFEAF | ||||
FQSKASNSWT | GKGQACRHLL | HLAIQRHPHF | RGLFNLSIPV | LLWGDLFTPA | ||||
LWDRLSQHKA | PYGWRGLSHQ | VIASTLSLLN | GSESAKLFAP | PRDTPPKCIR | ||||
CAVVGNGGIL | NGSRQGPNID | AHDYVFRLNG | AVIKGFERDV | GTKTSFYGFT | ||||
VNTMKNSLVS | YWNLGFTSVP | QGQDLQYIFI | PSDIRDYVML | RSAILGVPVP | ||||
EGLDKGDRPH | AYFGPEASAS | KFKLLHPDFI | SYLTERFLKS | KLINTHFGDL | ||||
YMPSTGALML | LTALHTCDQV | SAYGFITSNY | WKFSDHYFER | KMKPLIFYAN | ||||
HDLSLEAALW | RDLHKAGILQ | LYQR |
ST6GALNAC2 pripada porodici sijaltransferaza koje dodaju sijalne kiseline u nereducirajuće krajeve glikokonjugata. Na površini ćelije, ove modifikacije imaju ulogu u interakcijama ćelija-ćelija i ćelija-supstrat, adheziji bakterija i ciljanju proteina (Samyn-Petit et al., 2000).
PCR-om, koristeći cDNK biblioteku ćelijskih linija ljudskog karcinoma dojke i degeneriranog prajmera zasnovanog na sijalnim motivima enzima kokoši i miša, nakon čega slijede analiza baze podataka i 3-prime RACE, Samyn-Petit et al. (2000) klonirali su ST6GALNAC2. Izvedeni protein sadrži 374 aminokiseline i ima 74,6% aminokiselinskog identiteta s mišjim proteinom. ST6GAlNAC2 je transmembranski glikoprotein tipa II s N-terminalnim citoplazmatskim repom, kratkim transmembranskim segmentom, peteljkom i katalitskim domenom od 347 aminokiselina, koji sadrži sijalne motive L, S i VS. Ima tri potencijalna mjesta N-glikozilacije. Northern blot analizom detektirane su 2,0 i 1,9 kb ST6GALNAC2 iRNK obilno eksprimirabe u skeletnim mišićima.
Ekspresija je bila slabija u srcu, a vrlo slaba ili neotkrivena u svim ostalim ispitivanim tkivima. ST6GALNAC2 je eksprimiran na različitim nivoima u nekoliko ćelijskih linija ljudskog karcinoma, ali nije izražen u limfoidnim i mijeloidnim ćelijama. Diferencijalnim prikazom za identifikaciju gena smanjenih u ćelijskim linijama karcinoma dojke, nakon čega slijedi pregled normalne cDNK u biblioteci epitelnih ćelija dojke, Sotiropoulou et al. (2002) klonirali su ST6GALNAC2, koji su nazvali SAITL1. Izvedeni protein od 374 aminokiselina ima izračunatu molekularnu masu od 42 kD. Sotiropoulou et al. (2002) identificirali su mjesto fosforilacije u ST6GALNAC2. Northern blot analizom otkriveni su transkripti od 2,5 i 1,8 kb u normalnim ćelijskim linijama mliječnog epitela. U normalnim tkivima, ekspresija je bila obilna u srcu, plućima, skeletnim mišićima, bubrezima i gušterači, ekspresija je bila niska u posteljici, vrlo niska u jetri i neotkrivena u mozgu.
Razina ST6GALNAC2 je smanjena u ćelijskim linijama karcinoma dojke i ćelijskih linija malignog tumora prostate, u usporedbi s normalnim ćelijskim linijama dojke i epitela prostate.
Samyn-Petit et al. (2000) otkrili su da je topivi oblik ST6GALNAC2 efikasno posredovao prenos sijalne kiseline sa CMP-Neu5Ac na O-povezane oligosaharide fetuina (AHSG; 138680) i asialofetuina. ST6GALNAC2 je kao akceptore koristio i Gal-beta-1,3-GalNAc i Neu5Ac-alfa-2,3-Gal-beta-1,3-GalNAc. Glikolipidi i arilglikozidi nisu služili kao akceptorski supstrat. Tretman sialidazom potvrdio je da je sijalnska kiselina prenesena ST6GALNAC2 u alfa-2,6 vezi sa unutrašnjim ostatkom GalNAc.
Hibridnom analizom somatskih ćelija, Sotiropoulou et al. (2002) mapirali su gen ST6GALNAC2 na hromosomu 17, regija 17q23-qter.[8][9]