Urođene greške metabolizma | |
---|---|
Klasifikacija i vanjski resursi | |
ICD-10 | E70-E90 |
ICD-9 | 270-279 |
MedlinePlus | 002438 |
eMedicine | emerg/768 article/804757 |
MeSH | D008661 |
Urođene greške metabolizma čine veliku klasu genetičkih bolesti koje uključuju kongenitalne poremećaje aktivnosti enzima.[1] Većina je uzrokovana defektima pojedinačnih gena koji kodiraju enzim za olakšavanje konverzije različitih supstanci (supstrat) u druge (proizvode). U većini poremećaja, problemi nastaju zbog nakupljanja supstanci koje su toksične ili ometaju normalnu funkciju ili zbog efekata smanjene sposobnosti za sintezu esencijalnih spojeva. Urođene greške metabolizma danas se često nazivaju kongenitalne metaboličke bolesti ili nasljedni metabolički poremećaji.[2] U ovaj koncept moguće je uključiti i novi termin enzimopatije. Ovaj termin je nastao nakon proučavanja biodinamičke enzimologije, nauke zasnovane na proučavanju enzima i njihovih derivata. Konačno, "urođene greške metabolizma" prvi put je proučavao britanski ljekar Archibald Garrod (1857–1936), 1908. godine. Poznat je po radu koji je postavio hipotezu "jedan gen-jedan enzim" , zasnovanu na njegovim studijama o prirodi i nasljeđivanju alkaptonurije. Njegov temeljni tekst, Urođene greške metabolizma (Inborn errors of metabolism), objavljen je 1923.[3]
Tradicijski su naslijeđene metaboličke bolesti klasificirane kao poremećaji metabolizma ugljikohidrata, metabolizma aminokiselina, metabolizma organske kiseline, metabolizma organskih kielina ili lizosomska bolest skladištenjas.[4] Posljednjih desetljeća otkrivene su stotine novih nasljednih poremećaja metabolizma i kategorije su se umnožile. Slijede neke od glavnih klasa kongenitalnih metaboličkih bolesti, sa istaknutim primjerima svake klase.[5]
Zbog ogromnog broja ovih bolesti na širok spektar sistema koji su teško pogođeni, gotovo svaka "pritužba" zdravstvenom radniku može imati urođenu metaboličku bolest kao mogući uzrok, posebno u djetinjstvu i adolescenciji. Slijede primjeri potencijalnih manifestacija koje utiču na svaki od glavnih sistema organa.
Deseci kongenitalnih metaboličkih bolesti sada se mogu otkriti testovima skrininga nov orođenčadi, posebno proširenim testiranjem pomoću masene spektrometrije.[6] Tehnologija zasnovana na gasnoj hromatografiji–masenoj spektrometriji sa integrisanim analitičkim sistemom, koja je sada omogućila testiranje novorođenčeta na genetičke metaboličke poremećaje veće od 100 mm. Zbog mnoštva stanja, mnogo različitih dijagnostičkih testova koristi se za skrining. Zbog mnoštva stanja, mnogo različitih dijagnostičkih testova se koristi za skrining. Abnormalni rezultat često je praćen naknadnim "definitivnim testom" kako bi se potvrdila sumnja na dijagnozu.
Uobičajeni skrining testovi koji se koriste u posljednjih šezdeset godina:
Specifični dijagnostički testovi (ili fokusirani skrining za mali skup poremećaja):
Pregled iz 2015. objavio je da čak i uz sve ove dijagnostičke testove, postoje slučajevi kada "biohemijsko testiranje, sekvenciranje gena i enzimsko testiranje ne mogu ni potvrditi ni isključiti IEM, što rezultira potrebom da se oslanja na klinički tok pacijenta".[7] Zanimljivo je da novi dokazi detaljno opisani u pregledu iz 2021. pokazuju da se nekoliko neurometaboličkih poremećaja spaja na uobičajene neurohemijske mehanizme koji ometaju biološke mehanizme koji se također smatraju centralnim u ADHD patofiziologiji i liječenju. Ovo naglašava važnost bliske saradnje između zdravstvenih službi kako bi se izbjeglo kliničko zasjenjenje.[8]
Sredinom 20. stoljeća glavni tretman za neke od poremećaja aminokiselina bio je ograničenje unosa proteina u ishrani, a sva ostala njega bila je jednostavno upravljanje komplikacijama. U proteklih dvadeset godina, zamjena enzima, genska terapija i transplantacija organa postali su dostupni i korisni za mnoge poremećaje koji se prethodno nisu mogli liječiti. Navedene su neke od najčešćih ili obećavajućih terapija:
U studiji u Britanskoj Kolumbiji, ukupna incidencija urođenih grešaka u metabolizmu procijenjena je na 40 na 100.000 živorođenih ili 1 na 2.500 rođenih,Greška kod citiranja: Nedostaje oznaka za zatvaranje </ref>
nakon <ref>
Tip urođene greške | Incidencija | |
---|---|---|
Bolesti koje uključuju aminokiseline (npr. PKU), organske kiseline, primarnu laktacidozu, galaktozemiju ili bolest ciklusa ureje |
24 na 100 000 rođenih[9] | 1 od 4.200[9] |
Lizosomska bolest skladištenja | 8 na 100 000 rođenih[9] | 1 u12.500[9] |
Peroksisomni poremećaj | ~3 do 4 na 100.000 rođenih[9] | ~1 u 30.000[9] |
Respiratorna lančanobazirana mitohondrijska bolest | ~3 na 100 000 rođenih[9] | 1 u 33.000[9] |
Bolest skladištenja glikogena | 2,3 na 100,000 rođenih[9] | 1 u 43,000[9] |
<ref>
;
nije naveden tekst za reference s imenom BC