Ikarus IK 2
| |
---|---|
Opći podatci
| |
Tip | Lovački zrakoplov |
Proizvođač | ![]() |
Dizajn | Kosta Sivćev, Ljubomir Ilić, |
Probni let | 22. travnja 1935. |
Uveden u uporabu | 1935. |
Povučen | 1944. |
Prvotni korisnik | Ratno zrakoplovstvo Kraljevine Jugoslavije Ratno zrakoplovstvo NDH |
Broj primjeraka | 12 |
Portal:Zrakoplovstvo ![]() |
Ikarus IK-2 bio je jednokrilni lovački zrakoplov jednosjed. Zrakoplov originalnog dizajna za Ratno zrakoplovstvo Kraljevine Jugoslavije bio je cijeli izrađen od metala. IK-2 su konstruirali Kosta Sivčev i Ljubomir Ilić, pokušavajući tako u njihovu zemlju uvesti domaći dizajn i proizvodnju zrakoplova i smanjiti do tada jedino mogući uvoz.
Prvi prototip IK-L1 bio je spreman za ispitivanje 1935. godine. Zrakoplov je bio pogonjen jednim Hispano-Suiza 12Ycrs linijskim motorom, a naoružan jednim 20 mm HS-404 topom ugrađenim ispod motora i dva 7,92 mm Darne mitraljeza, ugrađena sa svake strane motora po jedan. Dizajn je sličan poljskom PZL P.8 s kojim dijeli prelomljeno, tzv. Galebovo krilo, dajući pilotu izvrstan pogled. Krila su sa svake strane bila ojačana s po dvije upornice. Nepomično konvencionalno podvozje (s repnim kotačem) izvučeno je izvan upornica. Otvorena pilotska kabina bila je smještena iza krila. Horizontalni stabilizator je također bio odozdo ojačan s upornicom sa svake strane repnog dijela trupa a s gornje strane pričvršćen je s dvije žice za okmiti stabilizator. Napadni kut trokrakog propelera mogao se ručno podešavati na zemlji dok motor ne radi. Zagovornik dvokrilca, kapetan Leonid Bajdak je testirao IK-1 u letu. Tijekom ispitivanja na trećem letu nije uspio izvući avion iz poniranja te se srušio. Pilot Bajdak je preživio pad i tvrdio kako IK-1 nije pogodan kao lovački avion. Istraga je pokazala kako je za nesreću kriv nemar u šivanju jednog šava na tkanini kojom je krilo bilo presvučeno te je donesena odluka o nastavku ispitivanja s drugim prototipom, IK-2.
Drugi prototip je imao metalnu oplatu, a za let je bio spreman u lipnju 1936. Novi pokusni pilot, Dobnikar obavio je probna ispitivanja, uključujući i borbu protiv dvokrilca Hawker Furya na kojim je letio kapetan Bajdak. IK-2 pokazao je bolje osobine u svakom pogledu i otvorio nadu mladim dizajnerima.
Na temelju rezultata probnih ispitivanja, Ratno zrakoplovstvo Kraljevine Jugoslavije naložio je proizvodnju serije od 12 lovaca IK-2, koji su svi bili dostavljeni tijekom 1937. godine. Kada su njemačke snage 6. travnja 1941. napale Jugoslaviju, jedina zrakoplovna postrojba s lovcima IK-2 bila je 4. lovačka pukovnija na letilištu u Bosanskom Aleksandrovcu, u sjeverozapadnoj Bosni, koju su sačinjavale 33. i 34. zrakoplovna grupa. Uz osam Ikarusa IK-2 flotu su sačinjavali i 18 Hawker Hurricanea.
Letilište Rovine, smješteno sjeverno od Banje Luke, bilo je baza jugoslavenske 8. bombarderske pukovnije s 24 Bristol Blenheim bombardera. Tijekom njemačkog napada na bazu 7. travnja, pet IK-2, zajedno s pet Hawker Hurricanea borilo se s njemačkim lovcima Messerschmitt 109. U neposrednoj zračnoj bitci jugoslovenski lovci uspjeli su potisnuti 27 njemačkih lovaca (uništivši dva) s gubitkom dva Hurricanea i jednog IK-2. IK-2 je u nekoliko navrata korišten za napade na njemačke kolone i u nekoliko navrata u bezuspješnoj potrazi za njemačkim izviđačkim zrakoplovima.
Na kraju kratke borbene uporabe četiri preostala IK-2 Nijemci su obnovili u tvrtki Ikarus u Zemunu i poklonili novonastalom Ratnom zrakoplovstvu NDH.
Predloženi daljnji razvitak IK-2 je bio izviđački dvosjed IK-4, ali avion nikada nije naručen.
Osnovne karakteristike
Letne karakteristike
Naoružanje
|