Otti Berger

Otti Berger
Otti Berger 1927/28 godine.
Rođenje	(1898-10-04)4. 10. 1898. Zmajevac, Austro-Ugarska Monarhija
Smrt	april 1944. (dob: 45) Koncentracijski logor Auschwitz
Uzrok smrti	ubijena za vrijeme Holokausta
Prebivalište	Zagreb Berlin Zmajevac
Nacionalnost	Jugoslavenka
Ostala imena	Otilija Berger
Etnicitet	Židovka[1]
Državljanstvo	Kraljevina Jugoslavija
Partner	Ludwig Hilberseimer
Roditelji	Lajoš Ljudevit Berger[2] Ida (Kraus) Berger[2]

Otti Berger (Zmajevac, 4. 10. 1898 - Koncentracijski logor Auschwitz, 1944), znamenita austrougarska dizajnerica i profesorica na Bauhausovoj školi u njemačkom Dessauu. Ubijena je za vrijeme Holokausta sa ostakom svoje porodice.

Biografija

Otti-Otilija Berger je rođena 4. 10. 1898 u židovskoj porodici iz sela Zmajevac, u Baranji, koje je tada bilo dio Ugarske unutar Austro-Ugarske Monarhije, a današnje Hrvatske. Otti je nakon osnovne škole polazila Umjetničku školu za gospođe i djevojke u Beču u periodu od 1920 do 1921 godine. U zimskom semestru 1921/22, nakon položenog prijemnog ispita, upisala se na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i obrt. Već kao studentica je pokazala zanimanje za tekstil. Na umjetničkoj izložbi prilikom židovskog omladinskog sleta, održane 1922 godine u dvorani Bogoštovne izraelske općine Zagreb, uz Neli Geiger i Rahelu Stein koje su također izlagale tekstil, Otti je izložila nekoliko jastuka u "batik" svili, te je kritika osobito istaknula njen talent za fantastično opremljene lutke. Za cijelog petogodišnjeg studiranja u Zagrebu isticala se njena osobita marljivost i dobar napredak. Do danas ostaje zagonetno zašto Otti nije diplomirala na zagrebačkom Sveučilištu tj. Kraljevskoj akademiji.^[1] Sa velikim predznanjem koje je dobila na studiju Kraljevske akademije,^[3] 1927 godine upisala se na Bauhausovu školu,^[1] gdje je na Tekstilnoj radionici stekla diplomu 1930 godine.^[4] Ondje se bavila tekstilom, te je odigrala važnu ulogu u razvoju unapređenju tekstilnog dizajna za primjenu u industriji. Eksperimentirala je s novim materijalima, mješavinom sintetskih vlakana i celofana.^[1] Uz sklonost kreativnom eksperimentiranju Otti je posjedovala i pedagoški dar pa ju je Gunta Stölzl imenovala svojom nasljednicom. No njezin odjel je ipak preuzela Lilly Reich, a Otti je ostala predavati na Bauhausu kao suradnica.^[4]

Nastanivši se u Berlin za vrijeme Weimarske Republike, Otti je radila s velikim tekstilnim tvornicama diljem Weimarske Republike, Nizozemske, Engleske i poslije Čehoslovačke. Sve su vodeće njemačke tvrtke kupovale dizajn Bauhausa, a neki dizajni, naročito oni Otti, bili su studirani, analizirani i cijenjeni u industriji i desetljećima kasnije. 1930 godine je kao gost izlagala na izložbi "Zemlje" u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Tu je izložila "tekstilne radnje uz reprodukciju saga za dječju sobu iz 1920/30 godine. Znameniti jugoslavenski pisac Stanislav Vinaver je 1931 posjetio Bauhaus i pri tome se susreo sa Otti. Stanislav je po povratku u Kraljevinu Jugoslaviju rekao da je Otti veoma omiljena tamo, te da je gotovo izgubljena sluha sa njime komunicirala pisanjem. Pričala mu je o svom ekstatičnom raspoloženju i o traženju opipljivih značenja putem materije.^[1] 1932 godine u Berlinu je otvorila vlastiti Atelje za tekstil, a njezina inovativna rješenja su oduševljavala mnoge. Otti je inače jedina dizajnerica s Bauhausa koja je dobila zaštitu patenta za svoj tekstil. Zbog židovskog je podrijetla dobila zabranu rada u Nacističkoj Njemačkoj, i bila je prisiljena zatvoriti Atelje.^[3] Iz sačuvanih pisama koje je pisala u Zagreb Ivani Tomljenović Meller vidljivo je da je Otti napustila Weimarsku Republiku po dolasku nacista na vlast i uspostavi Nacističke Njemačke 1933 godine tj. zatvaranja Bauhausove škole.^[1] Nakon zatvaranja škole namjeravala se preseliti u Sjedinjene Američke Države (SAD) na poziv Laszloa Moholy-Nagya,^[3] kako bi na Novom Bauhausu u Chicagu preuzela mjesto voditeljice Tekstilnog odjela, no vizu za SAD nažalost nije dobila.^[4] 1938 u Londonu je tražila posao.^[1] Usamljena i bez prijatelja,^[5] posao u Engleskoj nije mogla naći zato što nije govorila engleski, gotovo je bila gluha, a Englezi su je ironično smatrali Njemicom.^[6] U pismu Tomljenović Meller najavila je svoj povratak u domovinu. U ljeto 1938 vratila se sa zaručnikom Ludwigom Hilberseimerom u Kraljevinu Jugoslaviju. Te iste godine odlučila je ostati u domovini zbog bolesti majke. Aprilski rat tj. okupacija Kraljevine Jugoslavije zatekla je Otti u rodnom Zmajevcu koje je bilo okupirano od Kraljevine Mađarske 1941 godine. Masovno uhićenje Židova u Zmajevcu se zbilo 27. 4. 1944 godine. Otti je bila odvedena zajedno sa bratom Otonom, polubratom Oskarom i njegovom ženom Elizabetom, isprva u logore na tlu Mađarske, a potom u koncentracijski logor Auschwitz gdje je i ubijena odmah po dolasku. Holokaust je preživio jedino njezin brat Oton.^[1]

Ostavština

U Muzeju Bauhausa u Berlinu se čuvaju tri akvarelirana kolaža Otti Berger iz ostavštine Waltera Gropiusa i vuneni sag iz 1929 iz ostavštine Ludwiga Hilberseimera.^[1] Osim duha Bauhausa, radovi Otti nose i elemente narodnih nošnji te tkanja tekstila u Baranji. U jednom je intervju i sama, uostalom, izjavila: "Nijemci nemaju osjećaj za boje kao mi na Balkanu.".^[3] Zahvaljujući Ivani Tomljenović Meller, zagrebački Muzej za umjetnost i obrt posjeduje dva predloška za tekstil Otti Berger (uzorke za izradu vunenih sagova s foklornim motivima) vjerojatno ranijeg datuma, a Galerija suvremene umjetnosti u Zagrebu posjeduje fragmente pokrivke, presvlake za namještaj od raznobojne vune, umjetne svile i laminiranih niti, nastale 1930 godine u Bauhausu. Posljednji put su u Zagrebu izloženi uzorci dizajna za tekstil Otti Berger u galeriji suvremene umjetnosti 1981 godine na izložbi Bauhausa.^[1] Neki od Ottinih umjetničkih tekstila čuvaju se danas na Umjetničkom institutu u Chicagu. Zanimljivo je i da posljednjih godina brojni modni dizajneri izvlače njezine uzorke s Bauhausa, koji i danas izgledaju jednako suvremeno. Tekstil se, inače, proizvodio pod njezinim imenom, bio je označen njezinim inicijalima, malim pisanim slovima "o.b.".^[3] Ime Otti Berger nalazi se u svim relevantnim knjigama koje se odnose na tekstilni dizajn, Tkalačku radionicu Bauhausa, ali i ulogu žena u toj školi.^[5]

Reference

1. Ognjen Kraus, 1996, str. 156, 157, 158, 159
2. Otilija Otti Berger, Stranica svjedočanstva Dolores Ivanuša, Yad Vashem, Godina 27. 12. 2005, Preuzeto 29. 2. 2016
3. Patricia Kiš (9. 11. 2012). Zaboravljena hrvatska umjetnica s Bauhausa. Jutarnji list. Preuzeto 20. 10. 2015
4. Dizajnerice: kontekst, produkcija, utjecaji 1930 — 1980; Otti Berger. dizajnerice.com. Preuzeto 20. 10. 2015
5. Radovi Instituta za povijest umjetnosti (Izvorni znanstveni rad); Antonija Mlikota; Otti Berger – hrvatska umjetnica iz Tekstilne radionice Bauhausa; stranica 271-282; broj 33, vol. 33, 20. 9. 2009, Zadar.
6. (en) Otti Berger. bauhaus-online.de. Preuzeto 20. 10. 2015

Literatura

• Kraus, Ognjen (1996). Zna li se 1941 - 1945: Antisemitizam. Holokaust. Antifašizam, Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-0-2