Difenidin (1,2-DEP, DPD, DND) je disocijativnianestetik koji je prodavan kao dizajnirana droga.[2][3][4] Sinteza difenidina je prvi put objavljena 1924. godine, i korišćena je Brajlantsova reakcija analogna onoj koja će kasnije biti korišćena za otkrivanje fenciklidina 1956. godine.[2] Ubrzo nakon britanske zabrane arilcikloheksilamina 2013, difenidin i srodno jedinjenje metokfenidin postali su dostupni na sivom tržištu.[2] Anegdotalni izveštaji opisuju visoke doze difenidinskog proizvođanja „bizarne somatosenzorne pojave i prolazne anterografske amnezije.”[2] Difenidin i srodni diariletilamini su proučavani in vitro kao tretmani za neurotoksične povrede i antagonisti NMDA receptora.[5][6][7][8][9] Kod pasa difenidin pokazuje veću antitusivnu moć od kodein fosfata.[10][11]
Elektrofiziološka analiza pokazuje da je amplituda NMDA posredovanih [[|excitatory postsynaptic potential#Field EPSPsfEPSP]]-a smanjena difenidinom i ketaminom u sličnoj meri, pri čemu difenidin pokazuje sporiji početak antagonizma.[7] Dva enantiomera difenidina se u velikoj meri razlikuju po svojoj sposobnosti da blokiraju NMDA receptor, pri čemu potentniji (S)-enantiomer poseduje afinitet četrdeset puta veći od (R)-enantiomera.[6] Od uvođenja difenidina 2013. prodavci su tvrdili da lek „dejstvuje na transport dopamina“, ali do 2016. nisu objavljeni podaci o delovanju difenidina na transporter dopamina.[2] Najveći afinitet difenidina je za NMDA receptor, ali on pokazuje submikromolarni afinitet za σ1 receptor, σ2 receptor i transporter dopamina.[12][13]
Od 2014. godine bilo je nekoliko objavljenih izveštaja o prodaji difenidina u kombinaciji sa drugim istraživačkim hemikalijama, posebno sintetičkim kanabinoidima i stimulansima u mešavini japanskih biljnih tamjana.[14][15][16] Prvi prijavljeni epileptički napad odnosio se na japanski proizvod pod nazivom „mirisni prah“ koji sadrži difenidin i benzilpiperazin.[17] Utvrđeno je da biljni tamjan koji se prodaje u prefekturi Šizuoka pod nazivom „Aladin specijalno izdanje“ sadrži difenidin i 5F-AB-PINACA u koncentracijama od 289 mg/g i 55,5 mg/g, respektivno.[14] Proizvod pod nazivom Biljni tamjan super limun koji sadrži AB-CHMINACA, 5F-AMB i difenidin bio je impliciran u smrtonosno trovanje.[15] Nedavno je difenidin konzumiran u kombinaciji sa tri supstituisana katinona, tri benzodiazepina i alkoholom bio umešan u fatalnu konzmaciju „soli za kupanje“ i proizvoda „tečne arome“ u Japanu.[18]
U Kanadi, MT-45 i njegovi analozi su uvršteni na listu I kontrolisanih supstanci, koje uključuju DPD u svoju strukturnu grupu.[19] Posedovanje bez zakonskog ovlašćenja može dovesti do najviše sedam godina zatvora. Osim toga, Health Canada je u maju 2016. izmenila propise o hrani i lekovima kako bi DPD eksplicitno klasifikovala kao zabranjenu drogu. Ovu drogu mogu posedovati samo pripadnici organa za sprovođenje zakona, lica sa dozvolom izuzeća ili institucije sa ovlašćenjem ministra.
^ абвгдMorris H, Wallach J (2014). „From PCP to MXE: a comprehensive review of the non-medical use of dissociative drugs”. Drug Testing and Analysis. 6 (7–8): 614—32. PMID24678061. doi:10.1002/dta.1620.
^Wink CS, Michely JA, Jacobsen-Bauer A, Zapp J, Maurer HH (октобар 2016). „n”. Drug Testing and Analysis. 8 (10): 1005—1014. PMID26811026. doi:10.1002/dta.1946.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
^Helander A, Beck O, Bäckberg M (јун 2015). „Intoxications by the dissociative new psychoactive substances diphenidine and methoxphenidine”. Clinical Toxicology. 53 (5): 446—53. PMID25881797. S2CID5962038. doi:10.3109/15563650.2015.1033630.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
^ абWurita A, Hasegawa K, Minakata K, Watanabe K, Suzuki O (август 2014). „A large amount of new designer drug diphenidine coexisting with a synthetic cannabinoid 5-fluoro-AB-PINACA found in a dubious herbal product”. Forensic Toxicology. 32 (2): 331—337. S2CID25995354. doi:10.1007/s11419-014-0240-y.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
^ абHasegawa K, Wurita A, Minakata K, Gonmori K, Nozawa H, Yamagishi I, Watanabe K, Suzuki O (јануар 2015). „Postmortem distribution of AB-CHMINACA, 5-fluoro-AMB, and diphenidine in body fluids and solid tissues in a fatal poisoning case: usefulness of adipose tissue for detection of the drugs in unchanged forms”. Forensic Toxicology. 33 (1): 45—53. S2CID11884184. doi:10.1007/s11419-014-0245-6.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
^Minakata K, Yamagishi I, Nozawa H, Hasegawa K, Wurita A, Gonmori K, Suzuki M, Watanabe K, Suzuki O (јул 2015). „Diphenidine and its metabolites in blood and urine analyzed by MALDI-Q-TOF mass spectrometry”. Forensic Toxicology. 33 (2): 402—408. S2CID44007379. doi:10.1007/s11419-015-0273-x.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
^Kudo K, Usumoto Y, Kikura-Hanajiri R, Sameshima N, Tsuji A, Ikeda N (септембар 2015). „A fatal case of poisoning related to new cathinone designer drugs, 4-methoxy PV8, PV9, and 4-methoxy PV9, and a dissociative agent, diphenidine”. Legal Medicine. 17 (5): 421—6. PMID26162997. doi:10.1016/j.legalmed.2015.06.005.CS1 одржавање: Формат датума (веза)