Ciklosterin | |
---|---|
Općenito | |
Hemijski spoj | Ciklosterin |
Druga imena | Seromicin, 4-amino-3-izoksazolidinon IUPAC ime: (R)-4-Amino-1,2-oksazolidin-3-on |
Molekularna formula | C3H6 N2O2 |
CAS registarski broj | 68-41-7 |
InChI | 1S/C3H6N2O2/c4-2-1-7-5-3(2)6/h2H,1,4H2,(H,5,6)/t2-/m1/s1 |
Osobine1 | |
Tačka topljenja | 155, visina 156 |
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima. |
Cikloserin, koji se prodaje pod robnom markom Seromicin, je GABA inhibitor transaminaze i antibiotik, koji se koriste za liječenje tuberkuloza.[1][2]
Ciklosterin je tuberkulostatik koji se koristi, zajedno s drugim antituberkuloznim lijekovima, za liječenje aktivne tuberkuloze otporne na lijekove.[2] Uzima se na usta.[2]
Uobičajene nuspojave uključuju alergijske reakcije, napade, pospanost, nestabilnost i ukočenost.[2] Ne preporučuje se osobama koje imaju bolesti kao što su zatajenje bubrega, epilepsija, depresija ili su alkoholičari.[2] Nejasno je da li je upotreba tokom trudnoće sigurna za dijete.[2] Cikloserin je po strukturi sličan onoj kod aminokiseline D-alanin i djeluje ometajući stvaranje bakterijskog ćelijskog zida.[2]
Cikloserin je otkriven 1954. godine iz jednog tipa bakterije roda Streptomyces.[3] Nalazi se Liste esencijalnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije.[4]
Za liječenje tuberkuloze, cikloserin je klasificiran kao lijek druge linije, tj. njegova se upotreba razmatra samo ako se ne može koristiti jedan ili više lijekova prve linije. Dakle, cikloserin je ograničen na upotrebu samo protiv više sojeva otpornih na lijekove i opsežno otpornih na lijekove M. tuberculosis. Drugi razlog ograničene upotrebe ovog lijeka su neurološke nuspojave koje izaziva, budući da je u stanju prodrijeti u centralni nervni sistemi (CNS) i uzrokovati glavobolju, pospanost, depresiju] , vrtoglavicu, zbunjenost, parestezije, disartriju, hiperiritabilnost, psihozu, konvulzije i drhtanje (tremor).[5][6] Predoziranje cikloserinom može rezultirati parezom, napadajima i komom, a paralelno konzumiranje alkohola može povećati rizik od napadaja.[6] Istodobna primena piridoksina može smanjuju učestalost nekih od ovih nuspojava iz CNS-a (npr. konvulzije) uzrokovanih cikloserinom.
U 2015. Cochraneov pregled nije našao dokaze o koristi kod anksioznih poremećaja.[7] Drugi pregled otkrio je preliminarne dokaze o koristi.[8] Dokazi za upotrebu u vezi sa zavisnosti su preliminarni, ali i nejasni.[9]
Cikloserin djeluje kao antibiotik, inhibirajući biosintezu ćelijskog zida u bakterijama.[10][11] Kao ciklični analog D-alanina, cikloserin djeluje protiv dva ključna enzima važna u citosolnoj fazi sinteze peptidoglikana: alanin racemaza (Alr) i D-alanin:D-alanin ligaza (Ddl).[11] Prvi enzim je piridoksni 5'-fosfat ovisni enzim koji L-alanin pretvara u oblik D -alanina.[11] Drugi enzim je uključen u spajanje ova dva D -alaninskih ostataka zajedno katalizom stvaranja ATP-ovisnog D- alanin – D -alaninske dipeptidne veze između rezultirajućih molekula D-alanina.[11] Ako su oba ova enzima inhibirana, tada se ne mogu formirati D-alaninski ostaci, a prethodno formirane D-alaninske molekule ne mogu se spojiti zajedno.[11] To efektivno dovodi do inhibicije sinteze peptidoglikana.[11]
U blagim kiselim uslovima, cikloserin hidrolizira, dajući hidroksilamin i D serin.[12][13] Cikloserin se može zamisliti kao ciklirana verzija serina, s oksidacijskim gubitkom dihidrogena, čime se stvara veza dušik i kisik.
Cikloserin je stabilan u osnovnim uslovima, s najvećom stabilnošću pri pH = 11,5.[12]
|name-list-format=
(pomoć)
|name-list-format=
zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=
) (pomoć)