John Howard Northrop

John Howard Northrop
Rođenje (1891-07-05) 5. juli 1891.
Yonkers (New York)
Smrt27. maj 1987(1987-05-27) (95 godina)
Wickenburg (Arizona)
NacionalnostAmerikanac
ZanimanjeBiohemičar
Poznat(a) poProučavanje enzima

John Howard Northrop bio je američki biohemičar koji je s Jamesom Batchellerom Sumnerom i Wendellom Meredith Stanleyem dobitnik Nobelove nagrade za hemiju za 1946. godinu. Nagrada im je dodijeljena na osnovu doprinosa na polju izolacije, kristalizacije i proučavanje enzima, proteina i virusa.[1] Bio je profesor bakteriologije i medicinske fizike i emeritus na Univerzitetu Kalifornije u Berkeleyju.[2]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Rani period

[uredi | uredi izvor]

Northrop je rođen u Yonkersu, u američkoj saveznoj državi New Yorku, u porodici Johna Isaiaha, zoologa i instruktora sa Univerziteta Kolumbija, i Alice Rich Northrop, učiteljice botanike na Hunter Collegeu. Otac mu je umro u laboratorijskoj eksploziji dvije sedmice prije njegovog rođenja. Johna H. Northropa se školovao u srednjoj školi Yonkers i na Univerzitetu Kolumbija, gdje je 1915. doktorirao iz područja hemije. Tokom Prvog svjetskog rata provodio je istraživanje o proizvodnji acetona i etanola fermentacijom za potrebe američke Službe za hemijsko ratovanje. Istraživanja provedena tokom ovog perioda dovela su do ozbiljnijeg proučavanja enzima.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

1929. Northrop je izolirao i kristalizirao želučani enzim pepsin[3] i utvrdio da je riječ o proteinu. 1938. izolirao je i kristalizirao prvi bakteriofag (virus koji napada bakterije, inficira ih i u njima se razmnožava) i utvrdio da je to nukleoprotein. Northrop je također izolirao i kristalizirao pepsinogen (preteča pepsina), tripsin, himotripsin i karboksipeptid.

Za svoje djelo iz 1939. godine Kristalni enzimi: Hemija pepsina, tripsina i bakteriofaga, Northrop je nagrađen medaljom Daniela Girauda Elliota američke Nacionalne akademije nauka.[4] 1949. izabran je za člana Američke akademije nauke i umjetnosti.[5] Bio je zaposlen na Rockefellerovom institutu za medicinska istraživanja u New Yorku od 1916. do penzionisanja 1961. 1949. pridružio se Kalifornijskom univerzitetu u Berkeleyu kao profesor bakteriologije, a kasnije je imenovan profesorom biofizike.[6]

Privatni život

[uredi | uredi izvor]

1917. oženio se s Louise Walker (1891-1975), s kojom je imao dvoje djece: Johna, okeanografa i Alice, koja se udala za nobelovca Fredericka C. Robbinsa. Porodica je živjela u maloj kući u gradiću Mt. Vernon, u predgrađu New Yorka. Kako su njihova djeca odrastala, a Northrop tražio poželjnije radno mjesto, porodica je kupila dom u Cotuitu u Massachusettsu. Ovaj potez skratio je Northropovu vožnju do radnog mjesta i laboratorije u Princetonu u saveznoj državi New Jersey, a doveo ga je i u bliži kontakt s divljinom u kojoj je izuzetno uživao.[7] Northrop je počinio samoubistvo u Wickenburgu u Arizoni 1987. godine.[8]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "The Nobel Prize in Chemistry 1946 - Preparing Pure Proteins". Pristupljeno 13. 1. 2021.
  2. ^ http://content.cdlib.org/xtf/view?docId=hb967nb5k3&doc.view=frames&chunk.id=div00041&toc.depth=1&toc.id=
  3. ^ Northrop, J. H. (1929), "Crystalline Pepsin", Science, 69 (1796): 580, Bibcode:1929Sci....69..580N, doi:10.1126/science.69.1796.580, PMID 17758437
  4. ^ "Daniel Giraud Elliot Medal". National Academy of Sciences. Arhivirano s originala, 29. 12. 2010. Pristupljeno 13. 1. 2021.
  5. ^ "Book of Members, 1780-2010: Chapter N" (PDF). American Academy of Arts and Sciences. Pristupljeno 13. 1. 2021.
  6. ^ "John H. Northrop - Biographical". Nobel Foundation. Pristupljeno 13. 1. 2021.
  7. ^ Biographical Memoirs (jezik: engleski). 1. 1. 1994. doi:10.17226/4560. ISBN 978-0-309-04976-4.
  8. ^ See p. 440 of Herriott, R. M. (1994), "John Howard Northrop: July 5, 1891-May 27, 1987", Biographical Memoirs. National Academy of Sciences (U.S.), 63, str. 423–50, PMID 11615389