Kortizol | |
---|---|
Općenito | |
Hemijski spoj | Kortizol |
Druga imena | IUPAC ime: 11β,17α,21-Trihidroksipregn-4-ene-3,20-dion |
Molekularna formula | C21H30O5 |
CAS registarski broj | 50-23-7 |
Osobine1 | |
Molarna masa | 362,460 g/mol |
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima. |
Kortizol je steroidni hormon, u klasi glukokortikoidnih hormona. Kada se koristi kao lijek, poznat je pod nazivom hidrokortizon.
Proizvodi se kod mnogih životinja, uglavnom u zona fasciculata kori nadbubrežne žlijezde.[1] Proizvodi se i u drugim tkivima, ali u manjim količinama.[2]
Kortizol se oslobađa u dnevnim ciklusima, a otpuštanje se povećava kao odgovor na stres i nisku razinu koncentracije glukoze u krvi. Djeluje na povećanje šećera u krvi, putem glikogeneze, suzbijanje imunskog sistema i pomaganje u metabolizmu masti, proteina i ugljukohidrata.[3] Pomaže i u formiranju kostiju.[4]
Kortizol se sintetizira iz holesterola. Sinteza se odvija u strukturi zvanoj zona fasciculata kore nadbubrežne žlijezde. (Naziv kortizol izveden je iz korteksa.) Dok kora nadbubrežne žlijezde također proizvodi aldosteron (u zona glomerulosa) i neke spolne hormone (u zona reticularis), kortizol je njegova glavna izlučevina kod ljudi i nekoliko drugih vrsta. (Međutim, kod goveda se nivo kortikosterona može približiti [6] ili premašiti razine kortizola.). Srž nadbubrežne žlijezde je ispod kore i uglavnom izlučuje adrenalinske kateholamin]]e (npr. epinefrin) i noradrenalin (norepinefrin), stimulacijomom simpatičkog nervnog sistema.
Sinteza kortizola u nadbubrežnoj žlijezdi stimulira prednji režanj hipofize putem ACTH; proizvodnju ACTH-a zauzvrat potiče CRH kojeg oslobađa hipotalamus. ACTH povećava koncentraciju holesterola u unutrašnjoj mitohondrijskoj membrani, akutnom regulacijom steroidogenih regulatornih proteina. Također stimulira glavni korak koji ograničava brzinu u sintezi kortizola, u kojem se holesterol pretvara u pregnenolon i katalizira citohromom P450SCC (enzim cijepanja bočnog lanca).[7]
Kortizol se metabolizira sistemom 11-beta hidroksisteroid- dehidrogenaze (11-beta HSD), koja se sastoji od dva enzima: 11-beta HSD1 i 11-beta HSD2.
Sveukupno, neto efekat je da 11-beta HSD1 služi za povećanje lokalnih koncentracija biološki aktivnog kortizola u datom tkivu; 11-beta HSD2 služi za smanjenje lokalnih koncentracija biološki aktivnog kortizola.
Kortizol se također metabolizira u 5-alfa tetrahidrokortizol (5-alfa THF) i 5-beta tetrahidrokortizol (5-beta THF), čije su reakcije katalizirane enzimima 5-alfa reduktaza i 5-beta-reduktaza. 5-beta reduktaza je i faktor koji ograničava brzinu u konverziji kortizona u tetrahidrokortizon.
Predloženo je da promjena u 11β-hidroksisteroid-dehidrogenazi tipa 1 | 11-beta HSD1 ima ulogu u patogenezi gojaznosti, hipertenzije i rezistenciji na inzulin, poznatoj kao metabolički sindrom.[8]
Promjena u kortikosteroidu 11-beta-dehidrogenaza izozim 2, uključena je u bolest zvanu esencijalna hipertenzija, za koju je poznato da vodi u sindrom očiglednog mineralokortikoidnog viška (SAME).
Kortizol sprečava oslobađanje tvari u tijelu koje uzrokuju upalu. Koristi se za liječenje stanja koja proizlaze iz prekomjerne aktivnosti odgovora na antitijelo posredovano B-ćelijama. Primjeri uključuju upalne i reumatoidne bolesti, kao i alergije. Hidrokortizon niskog potencijala, dostupan u obliku lijekova bez recepta u nekim zemljama,a koristi se za liječenje problema kože poput osipa i ekcema.
Inhibira proizvodnju interleukina (IL) -12, interferona (IFN)-gama, IFN-alfa i faktora tumorske nekroze (TNF)-a, pomoću antigen-prezentirajućih ćelija(APC) i ćelija T-pomagača (Th) 1, ali regulira IL-4, IL-10 i IL-13 putem Th2 ćelija. To rezultira pomakom prema Th2 imunskkom odgovoru, a ne općenito imunosupresiji. Za aktiviranje stresnog sistema (i posljedično porast pomaka kortizola i Th2) koji se vidi tokom infekcije, vjeruje se da je zaštitni mehanizam koji sprečava prekomjerno aktiviranje upalnog odgovora .[9]
Kortizol može oslabiti aktivnost imunskog sistema. Sprečava proliferaciju T-ćelija čineći da interleukin-2, proizvođač T-ćelija ne reagira na interleukin-1 (IL-1) i ne može da proizvede faktor rasta T-ćelija (kortizol smanjuje ekspresiju receptora Interleukin 2 IL-2R na površini pomoćne T-ćelije što je neophodno za indukciju Th1 'ćelijskog' imunskog odgovora, pa favorizirajući pomak prema dominaciji Th2 i oslobađanju citokina, što rezultira dominacijom Th2 i favorizira imunski odgovor antitijela uzrokovanih 'humoralnim' B-ćelijama).[10] Cortisol also has a negative-feedback effect on interleukin-1.[11]
Iako je IL-1 koristan u borbi protiv nekih bolesti, endotoksične bakterije su stekle prednost prisiljavanjem hipotalamusa da poveća razinu kortizola (prisiljavajući na izlučivanje kortikotropin-osobađajućeg hormona, na taj način antagonizirajući IL-1). Supresorske ćelije nisu pogođene djelovanjem faktora koji modificira glukosteroidni odgovor,[12] tako da je efektivna zadana vrijednost imunskkih ćelija možda čak i veća od zadane vrijednosti za fiziološke procese (odražavajući preraspodjelu leukocita u limfnim čvorovima, koštanoj srži i koži). Brza primjena kortikosterona (endogenog agoniste receptora tipa I i II) ili RU28362 (agonist specifičnog tipa II) životinjama sa uklonjenom nadbubrežnom žlijezdom (adrenalektomija) izazvala je promjene u raspodjeli leukocita. Kortizol utiče na prirodne ćelije-ubice.[13]
Kortizol stimulira mnoge enzime bakra (često do 50% njihovog ukupnog potencijala), uključujući lizil-oksidazu, enzim koji umrežava kolagen i elastin. Za imunski odgovor posebno je dragocjena kortizolska stimulacija superoksid-dismutaze,[14] budući da tijelo, gotovo sigurno, koristi ovaj bakarski enzim kako bi dopustilo superoksidima da otruju bakterije.
Primarna kontrola kortizola je preko peptida hipofize, adrenokortikotropnog hormona (ACTH). ACTH vjerovatno kontrolira kortizol prateći kretanje kalcija unutar ciljnih čelija koje luče kortizol. Kada se aktivira, makrofagi počinju lučiti interlevkin-1 (IL-1), što sinergistički povećava ACTH sa CRH.[15] ACTH zauzvrat kontrolira hipotalamusni peptid, kortikotropin-oslobađajući hormon (CRH), koji je pod nervnom kontrolom. CRH djeluje sinergijski sa arginin vazopresinom, angiotenzinom II i epinefrinom. Zbog toga imunske ćelije ne gube čitavu bitku sa CRH, za sinergizam interleukina-1.[16] Kortizol ima efekte negativne povratne informacije na interleukin-1[17] što bi trebalo biti posebno korisno za bolesti koje stiču prednost prisiljavanjem hipotalamusa da luči previše CRH, poput endotoksinskih bakterija. Na imunosupresivne ćelije, GRMF ne utiče, tako da je efektivna postavljena vrijednost imunskih ćelija možda čak i veća od postavljene za psihološke procese. GRMF (koji se u referenci naziva GAF) prvenstveno pogađa jetru, a ne bubrege. Visoka srednja vrednost kalija, koji stimulira lučenje aldosterona in vitro, također stimulira lučenje kortizola iz zona fascicularis nadbubrežne žlijezde kod pasa;[18] za razliku od kortikosterona, u kojem kalij nema efekta. Kod ljudi, preopterećenje kalijem povećava ACTH i kortizol. To je sigurno uzrok zašto nedostatak kalija stvara smanjenje kortizola i zašto nedostatak kalija uzrokuje smanjenje konverzije 11-deoksikortizola u kortizol.[19] To vjerovatno doprinosi bolu kod reumatoidnog artritisa jer je u ćelijama oboljelih, kalija uvijek malo.[20]
|name-list-format=
zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=
) (pomoć)
|chapterurl=
(pomoć)
Commons ima datoteke na temu: Kortizol |