CXCL9, CXCL10 i CXCL11 su se pokazali kao valjani biomarkeri za razvoj srčane insuficijencije i disfunkcije lijeve komore, što ukazuje na potcrtavajući patofiziološki odnos između nivoa ovih hemokina i razvoja nepovoljnog remodeliranja srca.[12][13]
Osnovni nivoi CXCL10 u plazmi prije tretmana su povišeni kod pacijenata hronično inficiranih virusomhepatitisa C (HCV) genotipova 1 ili 4 koji ne postižu trajni virusni odgovor (SVR) nakon završetka antivirusne terapije.[14][15] CXCL10 u plazmi sispoljava se u svojoj unutarjetrenoj iRNK, a oboje upečatljivo predviđaju prve dane eliminacije HCV RNK („opadanje prve faze“) tokom terapije interferonom/ribavirinom za sve HCV genotipove.[16] Ovo se također odnosi na pacijente koinficirane HIV-om, gdje nivoi IP-10 prije tretmana ispod 150 pg/mL predviđaju povoljan odgovor i stoga mogu biti korisni u ohrabrivanju ovih inače teško liječivih pacijenata da započnu terapiju.[17]PatogenLeishmania major ima proteazu, GP63, koja cijepa CXCL10, implicirajući CXCL10 u odbrambene mehanizme domaćina određenih unutarćelijskih patogena, poput Leishmania.[18]
^Altara R, Manca M, Hessel MH, Gu Y, van Vark LC, Akkerhuis KM, et al. (august 2016). "CXCL10 Is a Circulating Inflammatory Marker in Patients with Advanced Heart Failure: a Pilot Study". Journal of Cardiovascular Translational Research. 9 (4): 302–14. doi:10.1007/s12265-016-9703-3. PMID27271043. S2CID41188765.
^Askarieh G, Alsiö A, Pugnale P, Negro F, Ferrari C, Neumann AU, et al. (maj 2010). "Systemic and intrahepatic interferon-gamma-inducible protein 10 kDa predicts the first-phase decline in hepatitis C virus RNA and overall viral response to therapy in chronic hepatitis C". Hepatology. 51 (5): 1523–30. doi:10.1002/hep.23509. PMID20186843. S2CID205873437.
^Falconer K, Askarieh G, Weis N, Hellstrand K, Alaeus A, Lagging M (decembar 2010). "IP-10 predicts the first phase decline of HCV RNA and overall viral response to therapy in patients co-infected with chronic hepatitis C virus infection and HIV". Scandinavian Journal of Infectious Diseases. 42 (11–12): 896–901. doi:10.3109/00365548.2010.498019. PMID20608766. S2CID28542340.