Pokazalo se da su CXCL9, CXCL-10 i CXCL-11 validni biomarkeri za razvoj srčane insuficijencije i disfunkcije lijeve komore, sugerirajući naglašenu patofiziološku vezu između nivoa ovih hemokina i razvoja remodeliranih srčanih bolesti.[13][14]
Za diferencijaciju imunskih ćelija, neki izvještaji pokazuju da CXCL9 dovodi do Th1polarizacije preko CXCR3.[18] U in vivo modelu Zohara et al. pokazano je da CXCL9 dovodi do povećane transkripcije T-bet i RORγ, što dovodi do polarizacije Foxp3–x regulatornih (Tr1) ćelija tipa 1 ili T pomoćnih ćelija 17 (Th17) iz nevinih (neupotrebljenih) T-ćelija preko fosforilacijaSTAT1, STAT4 i STAT5.[18]
Nekoliko studija je pokazalo da makrofagi povezani sa neoplazmama (TAM) imaju modulatorne aktivnosti u TME, a osa CXCL9 / CXCR3 utiče na polarizaciju TAM-a. TAM-ovi imaju suprotne efekte; M1 za antitumorske, a M2 za protumorske aktivnosti. Oghumu et al. pojasnili su da su miševi s nedostatkom CXCR3 pokazali povećanu proizvodnju receptora interleukina IL-4 i polarizaciju M2 u modelu raka dojke kod miša, te smanjeni urođeni i imunski posredovani antitumorski odgovor.[19]
Za aktivaciju imunskih ćelija, CXCL9 ih stimulira putem Th1-polarizacija i aktivacije. Th1-ćelije proizvode IFN-γ, TNF- α, IL-2 i pojačavaju antitumorsku imunost, stimulacijom CTL-a, NK-ćelija i makrofaga.[20]IFN-γ-ovisna petlja imunske aktivacije također podstiče oslobađanje CXCL9.
Imunske ćelije, kao što su Th1, CTL, NK-ćelije i NKT-ćelije, pokazuju antitumorski efekat protiv karcinomskih ćelija putem parakrinih CXCL9 / CXCR3 u tumorskim modelima.[9]
Odnos između CXCL9 / CXCR3 i PDL-1 / PD-1 važno je područje istraživanja. Programirana ćelijska smrt-1 je snažnije izražena na T-ćelijamatumora, nego na T-ćelijama u perifernoj krvi i terapija anti-PD-1 može inhibirati „imunski bijeg“ i imunsku aktivaciju.[21] Peng et al. pokazali su da anti-PD-1 ne samo da može povećati regresiju tumora posredovanu T-ćelijama, već i povećati ekspresiju IFN-γ, ali ne i CXCL9 za ćelije izvedene iz koštane srži.[21] Blokada PDL-1 / PD-1 ose u T-ćelijama može pokrenuti pozitivnu povratnu petlju na mjesto tumora kroz osu CXCL9 / CXCR3. Također. korištenjem antitijela anti-CTLA4, ova osovina je značajno povećana u lezijama prije tretmana melanoma kod pacijenata s dobrim kliničkim odgovorom nakon primjene ipilimumaba.[22]
^O'Donovan N, Galvin M, Morgan JG (1999). "Physical mapping of the CXC chemokine locus on human chromosome 4". Cytogenetics and Cell Genetics. 84 (1–2): 39–42. doi:10.1159/000015209. PMID10343098. S2CID8087808.
^Altara R, Manca M, Hessel MH, Gu Y, van Vark LC, Akkerhuis KM, Staessen JA, Struijker-Boudier HA, Booz GW, Blankesteijn WM (august 2016). "CXCL10 Is a Circulating Inflammatory Marker in Patients with Advanced Heart Failure: a Pilot Study". Journal of Cardiovascular Translational Research. 9 (4): 302–14. doi:10.1007/s12265-016-9703-3. PMID27271043. S2CID41188765.
Farber JM (april 1993). "HuMig: a new human member of the chemokine family of cytokines". Biochemical and Biophysical Research Communications. 192 (1): 223–30. doi:10.1006/bbrc.1993.1403. PMID8476424.
Erdel M, Laich A, Utermann G, Werner ER, Werner-Felmayer G (1998). "The human gene encoding SCYB9B, a putative novel CXC chemokine, maps to human chromosome 4q21 like the closely related genes for MIG (SCYB9) and INP10 (SCYB10)". Cytogenetics and Cell Genetics. 81 (3–4): 271–2. doi:10.1159/000015043. PMID9730616. S2CID46846304.
Jenh CH, Cox MA, Kaminski H, Zhang M, Byrnes H, Fine J, Lundell D, Chou CC, Narula SK, Zavodny PJ (april 1999). "Cutting edge: species specificity of the CC chemokine 6Ckine signaling through the CXC chemokine receptor CXCR3: human 6Ckine is not a ligand for the human or mouse CXCR3 receptors". Journal of Immunology. 162 (7): 3765–9. PMID10201891.
Rabin RL, Park MK, Liao F, Swofford R, Stephany D, Farber JM (april 1999). "Chemokine receptor responses on T cells are achieved through regulation of both receptor expression and signaling". Journal of Immunology. 162 (7): 3840–50. PMID10201901.
Campbell JD, Stinson MJ, Simons FE, Rector ES, HayGlass KT (juli 2001). "In vivo stability of human chemokine and chemokine receptor expression". Human Immunology. 62 (7): 668–78. doi:10.1016/S0198-8859(01)00260-9. PMID11423172.