Dinophyceae

Dinofícea: 1. Ceratium tripos 2. Ornithocercus 3. Ceratocorys 4. Goniodoma 5. Dinophysis homunculus 6. Dinophysis sphaerica 7. Ceratium cornutum 8. Ceratium macroceros 9. Pyrgidium 10. Peridinium 11.Histioneis
Dinofícea: 1. Ceratium tripos 2. Ornithocercus 3. Ceratocorys 4. Goniodoma 5. Dinophysis homunculus 6. Dinophysis sphaerica 7. Ceratium cornutum 8. Ceratium macroceros 9. Pyrgidium 10. Peridinium 11.Histioneis
Sistematika
CarstvoChromalveolata
NatkoljenoAlveolata
KoljenoDinoflagellata
Bütschli 1885.

Dinophyceae je razred dinoflagelata.[1][2][3] Obuhvata bentoske dinoflagelate koji se nalaze u sedimentima.

Pregled

[uredi | uredi izvor]

Dinophyceae su grupa protista, jednocelijskih organizama iz koljrna Dinoflagellata koja uključuje one vrste dinoflagelata čije jedro ostaje dinokariontno tokom cijelog ciklusa, kojim dominira haploidni stadij.[4] Uključuje sve tipske dinoflagelate, poput rodova Peridinium i Gymnodinium, pored drugih neobičnijih, uključujući neke kolonijalne, ameboidne ili parazitske oblike.

Dinofícea su jednoćelijski organizmi, većina sa dva biča, iako se mogu pojaviti aflagelirani oblici: kokoidi, vlaknasti, palmeloidi ili ameboidi, koji su povezani sa velikom raznolikošću oblika prehrane. Općenito su fotosintetski, mada postoje i heterotrofni oblici: saprofitski, paraziti, simbiotski i holozoici. Mnogi morski autotrofi su auksotrofi za nekoliko vitamina.

Ćelijski zid ili teke, kada ih ima, sastavljene su uglavnom od celuloze. Imaju dvije flagele, smještene u utorima ili udubljenjima čekijske površine. Bič je akronematski (glatka, završna fibrila), stražnji, smješten u uzdužnom utoru ili brazdi. Još jedan aktinski bič smješten je u poprečnom utoru, cingulumu, ekvatorski, koji omogućava rotaciju i pomicanje. Kao pigment imaju hlorofil a i c, β-karoten, ksantofile, peridinin, neoperidinin , dinoksantin, neodinoksantin i diatoksantin. Supstanca za skladištenje je skrob.

Dinophyceae su grupa protista, jednoćelijskih organizama iz koljena Dinoflagellata koja uključuje one vrste dinoflagelata čije jedro ostaje dinokariontno tokom cijelog ciklusa, kojim dominira haploidni stadij.[4] Uključuje sve tipske dinoflagelate, poput rodova Peridinium i Gymnodinium, pored drugih neobičnijih, uključujući neke kolonijalne, ameboidne ili parazitske oblike.

Dinofícea su jednoćelijski organizmi, većina sa dva biča, iako se mogu pojaviti aflagelirani oblici: kokoidi, vlaknasti, palmeloidi ili ameboidi, koji su povezani sa velikom raznolikošću oblika prehrane. Općenito su fotosintetski, mada postoje i heterotrofni oblici: saprofitski, paraziti, simbiotski i holozoici. Mnogi morski autotrofi su auksotrofi za nekoliko vitamina.

Ćelijski zid ili teke, kada ih ima, sastavljene su uglavnom od celuloze. Imaju dvije flagele, smještene u utorima ili udubljenjima čekijske površine. Bič je akronematski (glatka, završna fibrila), stražnji, smješten u uzdužnom utoru ili brazdi. Još jedan aktinski bič smješten je u poprečnom utoru, cingulumu, ekvatorski, koji omogućava rotaciju i pomicanje. Kao pigment imaju hlorofil a i c, β-karoten, ksantofile, peridinin, neoperidinin , dinoksantin, neodinoksantin i diatoksantin. Supstanca za skladištenje je skrob.

Dinofícea su klasificirane po svojoj morfologiji. Vrste sa tekama podijeljene su u četiri reda na temelju rasporeda njihovih ploča u oklopu: Peridiniales (npr. Peridinium), Gonyaulacales (npr. Ceratium, Gonyaulax ), Dinophysiales (ex. Dinophysis ) i Prorocentrales (ex. Prorocentrum). Peridinijales su vjerovatno parafiletski u odnosu na ostale, a na rRNK filogenetskim stablima pomiješani su s vrstama kojima nedostaje teka. Skupine bez teka smatraju se polifilitskim i svrstavaju se u nekoliko redova. Primjeri rodova su Gymnodinium, Amphidinium, Symbiodinium i Dinamoeba.[5][6] Skupina dinoflagelatnih parazita s dinokarionom, Blastodiniophyceae, je nevažeća. Uključivala je, između ostalog, i poznati rod Pfiesteria, pored Oodinijum i Haplozoon, koji su sada podijeljeni u nekoliko redova dinoficea.

Porijeklo

[uredi | uredi izvor]

Proces simbiogeneze uključio bi se u porijeklo dinoficea, dan biološkom fuzijom dinoflagelatog heterotrofnog predatora koji je postao domaćin endosimbiontske alge Haptophyte. Zbog toga su njihovi tipiski plastidi naslijedili prisustvo hlorofile a, c1, c2, c3, β-karoten i raznolike ksantofile. Obje grupe većinom imaju peridinin, kao i Brachidiniales koji poseduju fukoksantin i povezane su s tim monofiletskim porijeklom.[7]

Filogenija

[uredi | uredi izvor]

Dio podskupina filogenetski je povezan kako slijedi:[8]

Dinophyceae 
 

Gymnodiniales

 
 
 

Brachidiniales

 
Teka
 

Prorocentrales

 
 
 

Peridiniales

 
 
 

Gonyaulacales

 
 
 

Dinophysiales

 
 

Suessiales (≈Dinococcales)

 
 
 
 
 
 
 

Pojava teke tipska za dinoficea bila bi jedinstvena pojava, pa bi dinoflagelatni oblici sa tekama bili monofiletska skupina. Teke sastoje se od celuloznih ploča unutar subkutikularnih alveola.[8]

Taksonomija

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Gómez F (2012). "A checklist and classification of living dinoflagellates (Dinoflagellata, Alveolata)" (PDF). CICIMAR Océanides. 27 (1): 65–140. Arhivirano s originala (PDF), 27. 11. 2013.
  2. ^ Ruggiero; et al. (2015), "Higher Level Classification of All Living Organisms", PLoS ONE, 10 (4): e0119248, doi:10.1371/journal.pone.0119248, PMC 4418965, PMID 25923521
  3. ^ Silar, Philippe (2016), "Protistes Eucaryotes: Origine, Evolution et Biologie des Microbes Eucaryotes", HAL Archives-ouvertes: 1–462
  4. ^ a b Adl, S.M. et al. 2012. The revised classification of eukaryotes. Journal of Eukaryotic Microbiology, 59(5), 429-514
  5. ^ JF Saldarriaga (2001). "Dinoflagellate Nuclear SSU rRNA Phylogeny Suggests Multiple Plastid Losses and Replacements". Journal of Molecular Evolution. 53: 204–213.
  6. ^ F. J. R. Max Taylor (2004). "Illumination or confusion? Dinoflagellate molecular phylogenetic dataviewed from a primarily morphological standpoint". Phycological Research. 52: 308–324.
  7. ^ Hwan Su Yoon, Jeremiah D. Hackett & Debashish Bhattacharya 2002, A single origin of the peridinin- and fucoxanthin-containing plastids in dinoflagellates through tertiary endosymbiosis. Proc Natl Acad Sci U S A. 2002 Sep 3; 99(18): 11724–11729. doi: 10.1073/pnas.172234799 PMCID: PMC129336
  8. ^ a b Orr RJS, Murray SA, Stu¨ken A, Rhodes L, Jakobsen KS (2012) When Naked Became Armored: An Eight-Gene Phylogeny Reveals Monophyletic Origin of Theca in Dinoflagellates. PLoS ONE 7(11): e50004. doi:10.1371/journal.pone.005000

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]