Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana SFRJ

Ratno vazduhoplovstvo i protivazdušna odbrana
Amblem RV PVO
Država SFRJ
DioJugoslavenske narodne armije
Glavno sjedišteZemun
Komandanti
general - pukovnikZvonko Jurević
general - pukovnikAnton Tus

Ratno vazduhoplovstvo i protivazdušna odbrana (skr.: RV i PVO), bilo je jedan od tri vida Jugoslavenske narodne armije, namijenjeno za zaštitu i prevlast u zračnom prostoru, kao i za podršku kopnenim i ukupnim oružanim snagama SFRJ. Formalno je osnovana 21. maja 1942. godine, tokom Narodnooslobodilačke borbe, a sa raspadom SFR Jugoslavije, nestalo je u izvornom obliku i transformiralo se u nova ratna zrakoplovstva, 1992. godine, po novostvorenim državama.

U periodu 1945-92. godine, Ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana (RV i PVO) razvijali su se u skladu sa konceptom razvoja JNA, u duhu savremene zrakoplove naučne misli i tehnološkog razvoja u svijetu. Istovremeno, razvijani su i usavršavani vlastiti kadar, visoko školstvo i doktrina primjene RV PVO u savremenim uvjetima. Oslonac na vlastite snage je bio prioritet, te su realizirani rezultati u razvoju snažnog RV PVO, s jakom vlastitom tehnološkom bazom, o čemu svjedoči i izvoz oko 200 primjeraka vojnih aviona iz vlastitog razvoja i proizvodnje.

Tokom Drugog svjetskog rata, glavni zadatak RV bio je borba protiv okupatora i njihovih saradnika, za oslobođenje zemlje i za uspostavljanje društvenog poretka, projektiranog od Komunističke partije Jugoslavije. Neposredno po završetku rata, zadaci su se sveli na očuvanje uspostavljenog poretka i zaštitu od inozemne intervencije.[1]

Osnivanje i etapni razvoj

[uredi | uredi izvor]

Osnivanje i razvoj tokom rata

[uredi | uredi izvor]

Jugoslavenska narodna armija, je nastala u Narodnooslobodilačkoj borbi, protiv okupatora. Isto je tako i njen dio, Ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana, stvorena tokom tog rata i to 21. maja 1942. godine, sa prebjegom dva aviona iz NDH na slobodnu teritoriju, koju su kontrolirali partizani, u Bosanskoj krajini. U tom početnom razdoblju zvalo se "Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo", sve do formiranja posebnih jedinica za protivzračnu odbranu (PVO) i njihove integracije u jedinstven vid Ratnog zrakoplovstva i protivzračne odbrane (RV i PVO), 1959. godine.

Prva etapa stvaranja ratnog zrakoplovstva, otpočela je s organiziranjem ilegalnog rada u zrakoplovstvu NDH i odlukom Franje Kluza i mehaničara, strijelca Milutina Jazbeca da prebjegnu sa avionom na partizansku slobodnu teritoriju. Suglasnost je dao i vodio koordinaciju svih tih akcija sekretar Oblasnog komiteta za Bosansku krajinu Đuro Pucar. U međuvremenu je Milutin Jazbec bio prebačen sa Kluzovog aviona na Čajavecov, koji je bio isto simpatizer i ilegalac partizanskog pokreta. Kada je saznao za namjeru i aktivnost ove dvojice, zajedno su kordinirali akciju i sva trojica su prebjegla s dva zrakoplova na slobodnu teritoriju. Zajedno su to izveli, da ne bi došlo do provale, a i iz istih sigurnosnih razloga nisu bili ranije povezani i nisu znali za međusobne aktivnosti. Na aerodromu Urije kod Prijedora, prvo je sletio Kluz svojim Potezom 25, a zatim Čajavec i Jazbec avionom Breguet 19, 21. maja 1942. godine. Ranije je bila pripremljena rezervna, improvizirana uzletno-sletna staza, kod sela Međuvođe, ali nije korištena za slijetanje pri ovom prebjegu.

Nakon uspješnog preleta, ova dva aviona s dvojicom pilota i mehaničarem, prvi zadatak je bila zaštita zrakoplova od napada i uništenja iz zraka. Zapovjednik operativnog stožera za Bosansku krajinu Kosta Nađ je naredio pilotu Kluzu i njemu dodijeljenom mehaničaru Ivici Mitrešiću da prelete sa avionom Potez 25 na improvizirani aerodrom u selu Međuvođe i avion sakriju ispod drveća, a Kluzov Potez 25 da se sakrije u blizini aerodroma Urije. Prethodno su napravljene makete, ova dva zrakoplova od drveta, koje su postavljene na rub uzletišta aerodroma Urije, radi obmane neprijatelja .

Također su poduzete akcije za osiguranje goriva, streljiva i avionskih bombi. Na jedan od aviona, koji je preletio bez mitraljeza, ugrađen je tzv. "šarac", koji se koristio u pješadiji. Bombe su priručno izrađivane od vodovodnih cijevi promjera 100 mm, punjene sa zarobljenim eksplozivom. Bombu je projektovao inženjer Mile Ljubičić, a izrađivane su u radionici rudnika Ljubija. Štampani su prvi leci za poziv pripadnika oružanih snaga NDH na prelazak na stranu partizana. Prvo borbeno djelovanje partizanske avijacije je bilo po ustaškom odredu Crna legija, koja je prodrla na slobodnu teritoriju iz pravca Bosanske Dubice, 4. juna 1942. godine. Efekt je bio veći pošto je Kluz zadržao oznake NDH, na svome avionu, tako da su ustaše mislile da je njihov, sve dok ih nisu zasule bombe i mitraljeski rafali .

Historijski događaji, vezani za stvaranje i jačanje ratnog zrakoplovstva u Narodnooslobodilačkoj borbi, su:

  • Vrhovni štab formira prvo zrakoplovno odjeljenje 16. septembra 1943. godine;
  • Sa posebnom naredbom, Vrhovni štab također formira Prvu zrakoplovnu bazu, 14. oktobra 1943. godine, s definiranim zadacima. Osnovni zadatak je bio okupljanje i organiziranje kadrovske baze i pripreme infrastrukture za prihvat zrakoplovne tehnike iz pomoći od saveznika .
  • Preko radio-stanice "Slobodna Jugoslavija", oktobra 1943. godine, pozvani su svi rodoljubi zrakoplovci, iz zemlje i inozemstva, da se priključe zrakoplovstvu Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije;
  • Na Drugom zasjedanju AVNOJ-a, 29. novembra 1943. godine, Tito je priopćio da je Vrhovni štab tražio od saveznika isporuku naoružanja, u okviru čega i borbene avione.
  • Na Teheranskoj konferenciji saveznika, decembra 1943. godine, donesena je odluka o vojnoj pomoći jugoslavenskim partizanima, gdje se podrazumijevala i zrakoplovna tehnika .
  • Sa Jugoslavensko-britanskim protokolom, 12. marta 1944. godine, utvrđuje se formiranje borbene avijacije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, na tlu Afrike. Formirana je Prva zrakoplovna eskadrila, naoružana s Spitfire, 1. maja 1944. godine i Druga zrakoplovna eskadrila, naoružana s Hurricane. Obje eskadrile, ubrzo su se poslije formiranja prebazirale u Italiju, zatim na aerodrom Kane na Visu, pa zatim na Aerodrom Prkos i Škabrnje. Sve do kraja rata, ove dvije eskadrile su uspješno sadejstvovali sa jedinicama Jugoslavenske narodne armije, u završnim operacijama oslobođenja zemlje .
Spitfire 352. skvadrona RAF-a
na aerodromu Cannae u Italiji, 1944. godine.
Hurricane RV NOVJ, izložen kao eksponat
u muzeju zrakoplovstva
Prvi Po -2, u Narodnooslobodilačkoj vojci, bili su u eskadrili za vezu.
Ratni zrakoplov jurišnik Iljušin Il -2.
Ratni lovac Jak -3, kao eksponat u Muzeju zrakoplovstva.
Ratni lovac Jak -9.
Jugoslavenski lovac S -49, eksponat u Muzeju zrakoplovstva.
De Heviland Moskito, varijanta B Mk XX, 1945. godina.
Jugoslavenski F - 47D, u Muzeju zrakoplovstva, na aerodromu Nikola Tesla, u Beogradu.
T-33 Shooting Star
Aero-2, u Muzeju zrakoplovstva
Školski avion Aero 3
Desno
  • U drugoj polovini 1944. godine, iz sastava ovih eskadrila izdvaja se zrakoplovno odjel, koje na Visu stalno dežura u namjeni protivzračne odbrane otoka. Iste godine i na drugim lokacijama organizirana je protuzračna odbrana, sa zarobljenim namjenskim protivavionskim mitraljezima i topovima .
  • Vrhovni štab, formirao je pri svima stožerima većih jedinica, referente za prihvat vojne pomoći saveznika, evakuaciju ranjenika i sadejstvo avijacije sa jedinicama Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, 8. septembra 1944. godine .
  • Tokom septembra 1944. godine, Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije zauzima zračna Zalužine, zarobljava 11 aviona (5 ispravnih). Od zarobljenih i preletelih aviona i od dobrovoljaca iz Petog korpusa i prebeglih zrakoplovaca iz NDH, formira se Prva partizanska eskadrila s aerodromskom bazom, koja je sadejstvovala s aerodroma Bugojno u oslobađanju Banja Luke .
  • Formira se i eskadrila za vezu Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske, od 4 aviona Polikarpov Po-2, dobivena od SSSR - a i od šest prebeglih iz NDH. Eskadrila je preletjela, u novembru 1944. godine, u Zemun i uključena je u transportnu avijaciju.
  • Odlukom Vrhovnog stožera Narodnooslobodilačke vojske povučeni su naši zrakoplovci iz sastava RAF-a, koji su zajedno s pripadnicima Omladinskog bataljona i dijelom sastava prve zrakoplovne baze, poslati na školovanje u SSSR. Od te skupine zrakoplovaca je formiran 554-ti jurišni zrakoplovni puk, u Groznom, 3. marta 1945. godine i 254-ti lovački puk, u Krasnodaru, 1. maj a 1945. godine. Oba puka prelijeću u Jugoslaviju, 17. maja 1945. godine. Jurišni na aerodrom u Somboru, a lovački uZemun. Po preletu su dobili jugoslavenske formacije, Prvi jurišni puk i Prvi lovački puk.
  • Tito 21. septembra 1944. godine, u Moskvi, zaključuje sporazum o sovjetskom naoružavanju dviju zrakoplovnih divizija i školovanju zrakoplovnog kadra, u SSSR-u. Na temelju toga sporazuma, formirana je "Grupa Vitruk", s jednom zrakoplovnom lovačkom i jednom jurišnom divizijom i šest zrakoplovnih bataljona, iz sastava 17-te zrakoplovne armije, koja je sadejstvovala sa Crvenom armijom i sa Narodnooslobodilačkom vojskom, na tlu Jugoslavije. Ova zrakoplovna grupacija se transformirala, s jugoslavenskom popunom ljudstva, u razdoblju od novembra 1944. do marta 1945. godine, u divizije JRV, sa sastavom od 11-te lovačke zrakoplovne divizije, koju su sačinjavali 111-ti, 112-ti i 113-ti lovački zrakoplovni puke 42-ge jurišne zrakoplovne divizije, koju su sačinjavali 421-ti, 422-ti i 423-ći jurišni zrakoplovni puk i 9-te zrakoplovne oblasne komande, sa šest aerodromskih bataljona i štabova Grupe zrakoplovnih divizija. Divizije su bile popunjene sa ratnim, trofejnim avionima. Lovačka divizija sa poznatim sovjetskim lovcima Jak -3 i Jak -9. a jurišna prevashodno sa Iljušin Il-2.
  • Formirana je podoficirska zrakoplovna škola u Novom Sadu, 3. februara 1945. godine i pilotska škola u Zemuniku, kod Zadra, 14. marta 1945. godine. To je bio temelj razvoja školstva u RV i PVO.
  • Padobranski bataljon, formiran je 15. oktobra 1944. godine od dobrovoljaca boraca Narodnooslobodilačke vojske. Bataljon je imao četiri čete, svaka po tri voda, s ukupno 160 padobranaca .
  • Naredbom Vrhovnog zapovjednika Narodnooslobodilačke vojske, formiran je Štab RV u Zemunu, 29. oktobra 1944. godine (na slici dolje je kopija naredbe) .
  • Po oslobođenju Zemuna, novembra 1944. godine, formirane su radionice i obnova tvornice aviona Ikarus, u funkciji popravka i remonta zrakoplova i druge zrakoplovne tehnike.[2]

Poslijeratni period razvoja

[uredi | uredi izvor]

Neposredno po završetku rata, zadaci RV, bili su slični kao za cijelu JNA:

  • Smještaj ljudstva i stvaranje najnužnijih uvjeta za rad, obuku po jedinicama i komandama, kao i popravak razrušene i oštećene infrastrukture.
  • Organizacijsko i ustrojbeno sređivanje stanja u RV, na temelju raspoloživih kadrova, njihov raspored po vrstama avijacije, pozadine, naredbi, škola i zrakoplovne industrije.
  • Ustrojavanje zrakoplovnih propisa, pravilnika i procesa održavanja i remonta zrakoplovne tehnike i obezbjeđenja rezervnih dijelova.
  • Stvaranje školskog sistema za pilote i sve zrakoplovne službe, posebno za zrakoplovnotehničku.

Pored stalnog stručnog usavršavanja i povećavanja razine obučenosti cijelog sastava RV, vršena je i njegova organizacijska i strukturalna dogradnja, sagledavajući perspektivu i strategijsku ulogu ovoga vida oružanih snaga zemlje, u sklopu njenog geopolitičkog položaja u svijetu. Formirani su:

Brzo su se okupili i organizirali entuzijasti zrakoplovni konstruktori, po projektnim biroima u tvornicama i radionicama oživljene zrakoplovne industrije, oštećene tokom tek završenog svjetskog rata. Projektni biroi su organizirani po uzoru na praksu u Sovjetskom Savezu. Vodeći stručnjaci bili su:

Prve, poslijeratne konstrukcije bile su jedrilice, lahki i školski avioni. Kasnije se prešlo na eksperimentalne i serijske vojne borbene avione .

Integracijom projektnih biroa 1956. godine, u organizacijsku strukturu Vazduhoplovnomedicinskog instituta, otpočela je nova era domaćeg razvoja, uz neposrednu podršku istraživačke djelatnosti, u domeni zrakoplovnih tehnologija. Potvrda te organizacije, dokazala se na uspješnom razvoju i proizvodnji školskog aviona G-2 Galeb .

Kraj Drugog svjetskog rata i poslijeratni period, bili su obilježeni sa revolucionalna tehnološkom promjenom u projektiranju i proizvodnji borbenih zrakoplova. Prelazilo se na pogon zrakoplova s mlaznim motorima. RV i PVO je, taj prijelomni period promjene tehnologije, otežala sovjetska ekonomska i vojna blokada, tokom Informbiroa .

Zbog političkog konflikta sa Sovjetskim Savezom, prekinuta je isporuka rezervnih dijelova i svih materijala za podršku ispravnosti zrakoplova, njihovog porijekla. Neko prijelazno vrijeme je bilo obilježeno s primjenom zabranjene prakse u zrakoplovstvu "kanibalizmom". Skidani su ispravni dijelovi sa neispravnih zrakoplova i tako su osposobljavani za let manje neispravni. Ubrzano je rađeno na razvoju domaćeg lovca S-49, koji je udarnički serijski proizvođen u Ikarus (tvornica aviona)tvornici zrakoplova Ikarus. To je bio respektivan lovac, bez obzira što je razvijan i proizvođen u teškim uvjetima i u kratkom vremenskom periodu. Već tokom 1949. godine proizvedeno je 49 primjeraka lovca S-49A, a ukupna serija, s varijantom S-49C, isporučena je RV PVO-u u 130 primjeraka. Ovi avioni, ostali su u naoružanju sve do 1961. godine.

Prvi lovački puk, s avionima S-49A Josip Broz Tito, simbolično je predao zrakoplovcima na operativnu upotrebu, 21. maja 1950. godine, na zemunskom aerodromu, s riječima:

...Naše mlado RV postiglo je u ovom kratkom periodu vrlo dobre rezultate u ovladavanju vojnom zrakoplovnom tehnikom. Naša nova, socijalistička zemlja težila je od samog početka da vama zrakoplovcima da u ruke zrakoplove proizvedene u našoj socijalističkoj zemlji. Ja sam danas sretan što mogu vam čestitam i u tom pogledu, što mogu reći da ste za čuvanje našega neba, naše socijalističke izgradnje, dobili u ruke oružje, naše vlastite zrakoplove...

Zbog ratom razorenih i opustošenih zrakoplovnih industrijskih kapaciteta Jugoslavije i zbog zaostajanja za potrebnim tehnološkim svjetskim razinom, morala su se tražiti i dopunska, paralelna rješenja za opremanje RV PVO. Preko vojne pomoći zapadnih zemalja nabavljeni su britanski zrakoplovi MK-6 i MK-38 i američki F-47D Thunderbolt, s kojima je prenaoružane jugoslavenska bombarderska, izviđačka i lovačka avijacija, umjesto sovjetskih starih aviona, bez rezervnih dijelova. Preobuka ljudstva RV PVO, izvršena je u Jugoslaviji, s jugoslavenskim instruktorima prethodno obučenim u inozemstvu.

Nakon 1953. godine, nastavljen je proces modernizacije RV PVO, s uvođenjem aviona sa mlaznim motorom američkog porijekla. Prvi avioni su stigli u Jugoslaviju u martu. Krajem 1954. godine, oformljena je i prva helikopterska eskadrila, s čime su stvoreni početni uvjeti za razvoj helikopterskih jedinica. Uvedeni su školski avioni s mlaznim motorom T-33 suting star (školsko trenažna i izviđačka varijanta), lovce - bombardere F-84 Thunderjet i lovce F-86 sabre. To je period respektivne borbene moći RV PVO i na europskoj razini. Tada je RV PVO bilo najsnažnije u regiji, pa i šire. Cijeli poslijeratni period, do 1992. godine, svi piloti RV PVO su školovani na avionima vlastite konstrukcije i proizvodnje (također i piloti iz mnogih zemalja "trećeg svijeta"). Jedini izuzetak, bila je preobuka na avione s mlaznim motorom, na T-33 suting star. [a][2][3]

Dan RV PVO

[uredi | uredi izvor]
522, u Muzeju zrakoplovstva

Dan prelijetanja pilota Rudija Čajaveca, s avionom Breguet 19 i Franje Kluza, Potezom 25, s mehaničarem i strijelcem Mitrešićem, usvojen je za dan Ratnog zrakoplovstva i protuzračne odbrane. U JNA se slavio sve do 1992. godine, kao službeni praznik po jedinicama i ustanovama JNA. Nostalgičari ga i danas obilježavaju, ali i ustanove koje čuvaju zrakoplovnu tradiciju, kao što je Muzej zrakoplovstva i pojedini aero-klubovi.

Jedan od prvih eksperimentalnih aviona je bio Avion 451 projektiran u projektnom birou Ikarusa, pod rukovodstvom Dragoljuba Bešlina
Stršljen

Period eksperimentalnih i prototipskih aviona

[uredi | uredi izvor]
Gnat MK -1, u Muzeju zrakoplovstva. Kupljena su bila tri primjerka i ispitana u Vazduhoploopitnom centru
Utva 75

Pored intezivnog rada na obnovi projektanske razvojne djelatnosti i osposobljavanja uništene zrakoplovne industrije, činjeni su veliki napori i u osvajanju novih tehnologija i koliko je bilo moguće, u tim uvjetima, hvatati priključak sa suvremenim svijetom. Većina konstruktorskih grupa, bilo je angažirano na razvoju lahkih, školskih i lahkih transportnih aviona, a biro Dragoljuba Bešlina je radio na gama eksperimentalnim avionima, s osnovom u nazivu 451. Željelo se doći do rješenja vlastitog borbenog aviona, na temelju dostupne tehnologije. Pošto je ta raspoloživa tehnologija bila oskudna, u odnosu na svjetsku, tražena su posebna koncepciona rješenja. Prvi u nizu je bio Avion 451, s dva klipna motora, posebnost je bila ležeći položaj pilota, za mogućnost podnošenja većih ubrzanja, u odnosu na let s klasičnim sjedištem. Sljedeći avion, bio je 451M Zolja. To je bio prvi jugoslavenski avion sa mlazni motorom, a poletio je 25. oktobra 1952. godine. Motori su bili francuski malog potiska, Turboméca Palas. Strane zemlje tada nisu htjele Jugoslaviji isporučivati jače mlazne motore, s novom tehnologijom. To je bio značajan rezultat za izoliranu Jugoslaviju, za njenu zrakoplovnu industriju i tehnologiju. Poseban je bio veliki podstrek za mobiliziranje mladih da se školuju i napreduju u domeni vezduhoplovne struke, održan je i kontinuitet u ovoj grani tehnike. Naredni avion u tome nizu bio je već značajniji, s jačim motorima Turboméca Marble J-451MM Stršljen, čija je varijanta dvosjeda S-451MM Matica.[b]

Na ovom putu obezbeđenja opremanja RV PVO sa avionima sa mlazni motorom, iz vlastitih izvora je i prvi domaći projekt nadzvučnog aviona, s nazivom B-12. U birou Dragoljuba Bešlina urađen je projekt prototipa i počela je njegova fizička gradnja u tvornici Ikarus, pri samom završnom dijelu izrade, program je obustavljen. Kao i drugi projekti ovog biroa i B-12 je bio specifičan. Njegova specifičnost je bila po tipu stajnih tijela, s nazivom bicikl (glavni kotači su na trupu, jedan iza drugog, a pomoćni na krajevima krila).

U međuvremenu, pojavila se britanska ponuda za isporuku njihovog nadzvučnog aviona Folant Gnat. Ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana SFRJ je kupilo tri primjerka, koji su intenzivno ispitivani u Vazduhoploopitnom centru,tokom 1958. godine. To je bila prilika da RV PVO dobije savremeni nadzvučni lovački avion, u operativnu upotrebu. Okolnosti su kasnije, usmjerile to pitanje drugačije i u povoljnije rješenje.[c]

Stršljen i Matica isto nisu usvojeni za serijsku proizvodnju i opremanje RV PVO, umjesto američkih, već zastarjelih aviona T-33Shooting Star i F-84G Thunderjeta.[2][3]

Kontinuirani planski razvoj

[uredi | uredi izvor]

Poslije učinjenog prvog koraka ka pomirenju, između Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, od strane Nikite Sergejeviča Hruščova, prvog tajnika CK KPSS, koji je zajedno s Nikolom Bulganjin, predsjednikom vlade SSSR - a i Atanasom Mikojanom, prvim zamjenikom Sovjetske vlade, doletio u Beograd 26. maja 1955, stvoreni su uvjeti za normalizaciju odnosa i za nastavak međuarmijske suradnje dviju država. U tome sklopu su bili stvoreni i uvjeti za opremanje RV PVO sa sovjetskom zrakoplovnom tehnikom .

Sagledana je realnost da nije rješenje da umjesto američkih dotrajalih aviona se uvode "Stršljen" i "Matica", a isto tako i britanski Folant Gnat nije usvojen za naoružanje lovačkih pukovnija. Usvojena je strategija za vlastiti razvoj i proizvodnju lahkih, školskih i lovačko - bombarderskih, a lovački, izviđački i specijalni avioni da se uvoze .

U tome smjeru, desile su se i organizacijske promjene. Integrirano je Ratno zrakoplovstvo i Protivzračna odbrana u jedinstven vid JNA, 1959. godine i svi su projektni biroi, po zrakoplovnim tvornicama, ukinuti 1957. godine, a djelatnost istraživanja i razvoja integrirana u Vazduhoplovnotehničkom institutu .

Od Sovjetskog Saveza, počela se nabavljaju zrakoplovna sredstva i oprema. RV i PVO je opremljeno lovcima MiG-21, u razdoblju od 1962. do početka 80-tih godina kupljeno je 216 primjeraka, od kojih su još uvijek neki u operativnoj upotrebi. Nabavljeni su i zrakoplovi drugih namjena, helikopteri i PVO sredstva.

Razvijeni su i proizvedeni školsko-borbeni avioni G-2 Galeb i G-4 Super Galeb, za osnovno školovanje Utva 75 i prvi prototip Laste i lovci-bombarderi J -21 Jastreb i J -22 Orao.[3]

MiG-21 bis
MiG-29

Planirani koncept daljeg razvoja RV PVO

[uredi | uredi izvor]
Izgled sistema 9A83 ZRS S-300V

Kroz realizaciju vlastitih razvojnih i proizvodnih programa, posebno aviona Orao i G-4 Super Galeb, podignuti su zrakoplovno istraživačko - razvojni i proizvodni kapaciteti SFRJ, na tehničko - tehnološki nivo srednje razvijenih zemalja. Osposobljen je brojni stručni kadar i osvojen je veliki broj suvremenih zrakoplovnih tehnologija. Organizacijski, laboratorijski, kadrovski, tehnološki i proizvodno, zrakoplovna industrija Jugoslavije, bila je spremna za novi iskorak, u nova iskušenja razvoja i proizvodnje suvremenog borbenog aviona, konkurentnog sa svjetskim. Na temelju tih procjena, tradicionalnih ambicija i politike oslonca na vlastite snage, programiran je razvoj i proizvodnja višenamjenskog Novog aviona. Prema dugoročnim planovima opremanja Ratnog zrakoplovstva i protuzračne odbrane, bilo je predviđeno uvođenje u operativnu upotrebu tog višenamjenskog Novog aviona, u perspektivi, da sa svojim višenamjenskim sposobnostima zamijeniti uloge i zadatke lovca - bombardera, izviđača i lovca, koje su izvršavali, postojeći zrakoplovi Orao i MiG-21. Za razvoj i proizvodnju, planiranu s programom realizacije, trebalo je angažirati sve relevantne jugoslavenske kapacitete, s oko 100 hiljada zaposlenih, uz tehnološku podršku tvrtki jedne od razvijenih država (najvjerovatnije iz Francuske ). Bilo je planirano polijetanje prvog prototip a, tokom 1995. godine, a tokom serijske proizvodnje da se uvede u operativnu upotrebu RV PVO oko 250 primjeraka Novih zrakoplova i osigurati oko 500 za inozemno tržište. Program je bio značajno napredovao, došlo se do donošenja državne odluke o izboru zemlje i njenih preduzeća, davatelja tehnološke podrške. U toku pripreme dograđeni su laboratorijski i proizvodni kapaciteti, brojčano i stručno su ojačani kadrovski potencijali. U domeni razrade projekta, značajno se napredovalo .

Procijenjeno je da treba, u međuvremenu, izvršiti interventnu nabavku ograničenog broja lovačkih aviona, za ispomoć postojećim i zastarjelim MiG-21. Na temelju te odluke izvršena je nabavka samo 14 jednosjeda MiG-29 B i dva nastavna dvosjeda MiG-29 UB od Sovjetskog Saveza 1987. godine .

Pored višenamjenskog, unificiranog borbenog aviona (s radnim nazivom Novi avion ), bio je planiran i završetak razvoja Laste (za osnovno školovanje pilota) i modernizacija školsko - borbenog aviona G-4 Super Galeb. Pitanje transportne, helikopterske, specijalne avijacije i sistema PVO, rješavalo bi se po standardnom obrascu kupnje, međunarodne kooperacije i licencne proizvodnje.

Ovaj kontinuitet razvoja RV PVO i perspektivni planovi su nasilno prekinuti, s raspadom SFRJ, posljedično JNA i prestankom postojanja RV PVO.[4][5][6]

Artiljerisko-raketni sistemi PVO

[uredi | uredi izvor]

U uvjetima partizanskog ratovanja, u početnom periodu zvaničnog postojanja RV PVO, odbrana od djelovanja neprijateljskih aviona bila je sa svim raspoloživim oružjem, prvenstveno s ličnim streljačkim, prvenstveno sa mitraljezima. Tokom rata, sve se više zarobljavala oružja pa i protivavionski mitraljezi i po neki protivavionski top. U tom periodu raketni sistemi nisu ni postojali, oni su se razvijali u poslijeratnom periodu.

Prve zvanične aktivnosti, vezane za uvođenje raketnih sistema protivzračne odbrane, bili su razgovori, vođeni s Englezima o kupnji jedne raketne baterije, krajem pedesetih godina prošlog stoljeća. U tome razdoblju, u maju 1960. godine, odigrao se događaj obaranja izviđačkog, američkog aviona U-2, sa raketom zemlja-zrak, iznad sovjetske teritorije. Jugoslavensko vojno izaslanstvo, na čelu sa zapovjednikom RV PVO, prilikom posjete SSSR-u, pokrenula je proces nabave raketnih sistema, sovjetskog porijekla.

Razvoj PVO, sistemski je otpočeo s formiranjem 250-og raketnog puka. Naredbom strogo povjerljivo br. 423, formiran je 250-ti raketni puk protivzračne odbrane, 24. septembra 1962. godine. Bila je to prva raketna jedinica protivzračne odbrane Jugoslavenske Narodne Armije, na aerodromu Batajnica, sa zadatkom odbrane zračnog prostora u rejonu glavnog grada tadašnje Federativne narodne republike Jugoslavije, Beograda. Tada je počela isporuka i uvođenje u operativnu upotrebu, novembra 1962. godine, raketnog sistema "dvina". Dvina ima oznaku S-75, (po NATO klasifikaciji SA-2 "Guideline") .

PVO puk je imao prva bojeva gađanja u junu 1963. a drugo u junu 1964. godine, kome je prisustvovao i predsjednik Tito .

Formiran je i 155-ti raketni puk 1967. godine, koji je iste godine opremljen sistemom M-2 "Volhov-M" (po klasifikaciji NATO SA-N-2 "Guideline")

Uslijedilo je formirnje 350-og raketnog puka, 1975. i 450-og 1976. godine, opremljenih sa raketnim sistemima S-125 Neva, koji je imao bolje karakteristike, na manjim visinama. [d]

Raketni sistem S -75 Dvina.
Raketni sistem S-125 Neva.
2K12 Kub, u pokretu

Početkom sedamdesetih godina, u redefinisanoj doktrini RV PVO, uspostavljena su osnovna načela organizacije i borbene upotrebe raketnih jedinica (RJ) PVO. Prema tim načelima, RJ PVO teritorija, označavaju se kao najučinkovitije sa svojom vatrenom moći u cijelom sistemu PVO, ali se također realno sagledava njihova osjetljivost na elektronička ometanja i njihov nedostatak slabe mobilnosti i pokretljivosti. U cilju ublažavanja tih nedostataka, nabavljeno je i 17 kompleta mobilnih raketnih sistema 2K12 Kub, u razdoblju od 1975. do 1977. godine .

RJ su organizacijski formirane u divizione, pukovnije i brigade. Raketni divizion je bio osnovna, zaokružena i nedjeljiva taktička vatrena jedinica stalnog sastava, koja je načelno djelovala u sastavu puka ili brigade a sastojao se iz: komande, raketne baterije, baterije za vođenje raketa, baterije LPAA (lake protuavionske artiljerije), jedinica za vezu i jedinice za pozadinsko obezbeđenje .

Raketni puk protuzračne odbrane, bila je taktička postrojba promjenjivog sastava. Bio je naoružan s jednim raketnim sistemom, a sastojao se od komande, četiri do šest raketnih, jednog raketnotehničkog diviziona, prištapskih i obezbeđujućih jedinica .

Raketna brigada, bila je viša taktička jedinica promjenjivog sastava, naoružana s istim ili mješovitim raketnim sistemima. Sastojala se od komande, šest do osam raketnih diviziona jednog do dva raketnotehnička diviziona, prištapskih, obezbeđujućih i pozadinskih jedinica. Raketne brigade su organizacijski organizirane u periodu od 1980. do 1985. godine, kao najveće taktičke postrojbe, roda RV PVO.

U razdoblju 1975. do 1980. godine, uveden je u raketne pukovnije savremeni sistem automatizacije AS-75, namijenjen za zapovijedanje. Sistem je osiguravao efikasniju upotrebu raketnih jedinica, automatski izbor cilja, s većim raspoloživim vremenom za reagiranje, a sa time i većom vjerovatnošću uništenja određenog cilja .

U cilju povećanja otpornosti raketnih jedinica, realiziran je obiman program uređenja teritorije i njihovog borbenog rasporeda. Sa time je povećana žilavost raketnih jedinica, na djelovanje neprijateljske avijacije, a povećana je njihova pokretljivost i manevarske karakteristike .

U funkciji PVO je bila i masovna upotreba prijenosnih IC raketa zemlja-zrak 9K32 Strela-2 i 9K38 Igla, koje se lansiraraju s ramena vojnika " strijelca". U tvornici "Krušik" u Valjevu, masovno su ove rakete proizvođene po licenci, u osnovnoj i u modificiranoj verziji.[1][7]

Strijelac lansira IC raketu.
Prijenosna raketa zemlja-zrak 9K32 Strela-2.
Prijenosna raketa zemlja-zrak 9K38 igla.

Zrakoplovno obavještavanje, javljanje, izviđanje i navođenje (VOJIN )

[uredi | uredi izvor]

Protuzračnu odbranu u JNA, sačinjavali su rodovi: Artiljerisko-raketne jedinice (ARJ) i "Vazduhoplovno obavještavanje, javljanje, izviđanje i navođenje (VOJIN). Integriranim radom i izvršavanjem zadataka, ova dva roda, bila je pokrivena PVO teritorije SFRJ .

Oprema koju je koristio rod VOJIN, posebno je visokog tehnološkog nivoa i visoke sofisticiranosti, te je nila na posebnim izvoznim listama, s velikim ograničenjima. Zbog tih razloga, uvijek je postojao raskorak između zahtijevanih potreba i realizacije. Potreba da se u svakom od zrakoplovnih korpusa oformi po jedan puk VOJIN nije bilo moguće ostvariti, zbog nedostatka opreme i kadrova.

U razdoblju od 1966. do 1977. godine, učinjen je značajan iskorak u razvoju i organizaciji roda VOJIN. U tome razdoblju, nabavljeni su sovjetski radari velikog dometa P-14, P-12 i P-15 za male visine, a za velike PR-11. Postojeći radari P-30 su modificirani u P-35, s poboljšanim osobinama. Uvedena je prva generacija automatiziranog sistema za informacije u VOJIN RV PVO. Bio je to sovjetski sistem ZRAK-1P, koji je omogućavao poluatomatsko praćenje i primopredaju informacija, o ciljevima u zračnom prostoru, poluatomatsko navođenje lovačkih aviona presretača i zapovijedanje u jedinicama do razine divizije PVO. Ubrzo je uveden švedski savremeniji sistem atomatizacije AS-70 (strilom), sa znatno većom mogućnošću od prethodnog ZRAK-1P.

U periodu 1975. do 1980. godine, uslijedila je organizacijska promjena VOJIN-a, prešlo se na pukove bataljonskog sastava, s bataljonskim centrima. U tom periodu uslijedila je značajna tehnička modernizacija. Uvedena je savremena automatizacija s uvođenjem sistema AS-74, na bazi računara treće generacije. Uvođenjem tog sistema razriješen je problem integracije sadejstva lovačke avijacije i raketnih jedinica PVO u istoj zoni. U narednih pet godina nastavljena je modernizacija VOJIN-a, s ugovaranjem suvremenih osmatračkih radara za velike visine, srednjeg i velikog dometa i sistema automatizacije s primjenom mikroprocesorske tehnologije, vrhunskih performansi. Rodu VOJIN je podignuta otpornost na elektronsko ometanje, ali je ostao potpuno neriješen problem identifikacije ciljeva i ograničenog dometa radarskog motrenja na malim visinama. U perspektivi je trebao i taj domen karakteristika VOJIN PVO biti poboljšan, s nabavkom sistema S-300, što nije realizirano uslijed raspada država SSSR-a i Jugoslavije.[1]

Struktura RV PVO

[uredi | uredi izvor]

Jugoslavensko RV, nastalo u Narodnooslobodilačkoj borbi, osnovano je sa dva aviona različitih tipova. U toku Narodnooslobodilačke borbe, kroz RV je prošlo mnogo različitih tipova aviona, ukupno 569 primjeraka, od početna dva, Potez 25 i Breguet 19 do Iljušin Il-2 i Jak-3, s ukupno 2200 borbenih letova. Razvoj RV pratile su organizacijske promjene, uvjetovane s mnogim unutarnjim i vanjskim faktorima. Tokom rata se prilagođavalo uvjetima partizanskog ratovanja i savezničke pomoći, a poslije Drugog svjetskog rata sa razvojem Jugoslavije, ukupnog razvoja JNA i vanjskopolitičkih odnosa, RV PVO, dostiglo je visok nivo razvoja i borbene moći.[8]

Komandna shema

[uredi | uredi izvor]

Neposredno po završetku rata, nastavljen je prilaz organizacije RV na osnovama divizija, kao najvećih organizacijskih grupacija.

Ilustrativna su dva vremenska presjeka, organizacija i struktura RV neposredno poslije rata i stanje RV PVO neposredno pred raspad SFRJ i JNA. Neposredno poslije rata bilo je organizirano po divizijskom sistemu i prikazano je na prvoj shemi.[1]

Legenda

  • IAP = izviđački avijacijski puk
  • MAD = mješovita avijacijska divizija
  • LAD = lovačka avijacijska divizija
  • BAD = bombarderska zrakoplovna divizija
  • TRAP = transportni avijacijski puk
  • LAP = lovački avijacijski puk
  • JAP = jurišni avijacijski puk
  • BAP = bombarderski avijacijski puk
  • VOK = zrakoplovna oblasna komanda
  • Vos = zrakoplovna oficirska škola
  • VTU = zrakoplovnotehnička škola
  • VSP = zrakoplovni školski puk

Prešlo se na novu organizacijsko formacijsku shemu JNA. Ista se temelji na armijama, kao strategijskim grupacijama oružanih snaga. Pored armija kopnene vojske uspostavljene su i grupacije dva ostala vida: RV i Ratna mornarica (RM). Načelniku Generalštaba dodijeljen je zamjenik za svaki vid.

Tokom 1985. godine, prešlo se na organizaciju s tri zrakoplovna korpusa (kao strategijskim grupacijama) i sa zamjenikom načelnika Generalštaba JNA za RV PVO. Ova organizacija je prikazana na shemama dolje.[8]

Struktura neposredne nadležnosti i odgovornosti Komande RV PVO i Zamjenika načelnika Generalštaba JNA za RV PVO, u razdoblju od 1985. do 1992. godine, suglasno prethodnoj shemi, razrađeno je prikazana na narednoj slici. Komanda RV PVO (KRV PVO), bila je u Zemunu, a obezbjeđivala ju je tzv. Komanda stana RV PVO, u kojoj je bila smještena 99. četa vojne policije, četa veze i jedna pješadijska četa. U KRV PVO osim komandnog kadra, bila je smještena i Kontraobavještajna grupa RV PVO (KoG). Zgrada KRV PVO je srušena u bombardovanju NATO-a, a u kasarni bivše Komande stana smještene su danas jedinice Vojske Srbije.

820P

Zapovjednici RV PVO

[uredi | uredi izvor]

Zapovjednici RV PVO

Načelnici štaba Komande RV PVO

Načelnici zrakoplovnotehničke službe RV PVO

Pregled korištenih zrakoplova

[uredi | uredi izvor]

Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije (NOVJ)

[uredi | uredi izvor]
Dornier Do 17
Messerschmitt Bf 109
Junkers Ju 52
Avioni Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ)[8]
Tip Porijeklo Namjena
Broj sjedala 		Brzina km/h Naoružanje
vatreno / bombe kg
Potez 25 Francuska izviđač / 2 215 1 × mitraljez / 350
Breguet 19 Francuska izviđač / 2 220
-
Beta B1 Čehoslovačka školski / 2 215
-
Morane-Saulnier Francuska lovac / 1 500 1 × mitraljez + 1 × top
Caproni Ca.311 Italija lahki bombarder / 3 460 5 × mitraljeza / 1200
Bücker Bü 181 Treći rajh školski / 2 335
-
Fiat FL-3[nedostaje referenca] Italija za obuku / 2 160
-
Fizir FP-2 Kraljevina Jugoslavija školski / 2 238
-
Spitfire Ujedinjeno Kraljevstvo lovac / 1 620 4 × mitraljeza + 2 × topa / 250
Hurricane Ujedinjeno Kraljevstvo lovac / 1 540 4 × topa + 8 raketa V-3
Iljušin Il-2 SSSR jurišnik / 2 404 2 × topa + 2 × mitraljeza / 600
Jak-3 SSSR lovac / 1 655 1 × top + 2 × mitraljeza
Avro ANSON I Ujedinjeno Kraljevstvo lahki transportni / 6 300 2 × mitraljeza / 160
Dornier Do 17 Treći rajh bombarder / 3 420 2 × mitraljeza / 1000
Fiat G-50 bis ITA lovac / 1 470 2 × mitraljeza
Fieseler Fi 156 Treći rajh za vezu / 4 175 1 × mitraljez
De Hevilend DH-82 Ujedinjeno Kraljevstvo školski / 2 170
-
Junkers Ju 52 Treći rajh transportni 2 + 6 200
-
Messerschmitt Bf 109 Treći rajh lovac / 1 450 2 × mitraljeza +1 × top

Poslijeratni period

[uredi | uredi izvor]
Avioni RV PVO, u poslijeratnom razdoblju [2]
Tip Porijeklo Namjena Broj Uvođenje Kraj
Jugoslavenski, vlastiti razvoj i proizvodnja[9]
1. maj Ikarus sportski 1 1948. 1948.
Trojka Utva školski 1 1948. 1951.
Aero-2 Utva školski 280 1948. 1959.
Aero-3 Utva školski 110 1954. 1965.
Ikarus 211 Ikarus školski 2 1948. 1951.
Ikarus 231 Ikarus za vezu 1 1948. 1951.
Ikarus 232 Ikarus eksperimentalni 1 1948. 1953.
212 Utva prelazni 1 1949. 1958.
213 Utva prelazni 275 1949. 1961.
214 Ikarus lahki transportni 50 1949. 1967.
215 Ikarus lahki bombarder 1 1949. 1957.
S-49A Ikarus lovac 49 1952. 1957.
S-49A Ikarus lovac / LB 81 1952. 1961.
451 Ikarus eksperimentalni 1 1952. 1957.
451M Ikarus lahki jurišnik 1 1952. 1959.
451M Zolja Ikarus lahki jurišnik 1 1954. 1963.
451MM Stršljen Ikarus lahki jurišnik 1 1954.
451MM Matica Ikarus nastavni 1 1954.
B-12 Ikarus lahki presretač
Kurir Ikarus za vezu 1955. 1972.
522 Soko prelazni 112 1954. 1972.
S-55-5 Soko

licenca

lahki helikopter 1960. 1974.
G-2 Galeb Soko školski 131 1961. 1992.
G-4 Super Galeb Soko školsko-borbeni 85 1983.
J-21 Jastreb Soko jurišnik 177 1968. 1991.
J-20 Kraguj Soko jurišnik
J-22 Orao Soko LB 115 1981.
Utva 75 Utva školski 136 1977.
SA 342 Gazela Soko

licenca

lahki višenamjenski helikopter 1973.
Lasta Utva školski 3 PTT-a
Novi avion Soko višenamjenski
Avioni istočnoeuropskog porijekla
Jak -1 SSSR lovac 103 1945. 1949.
Jak -3 SSSR lovac 66 1945. 1957.
Jak-9 (M,T,P ) SSSR lovac 103 1945. 1956.
Jak-9U SSSR trenažni 68 1945. 1960.
Jak-7U SSSR trenažni 47 1945. 1947.
Il-2 SSSR jurišnik 213 1945. 1955.
Pe-2 SSSR lahki bombarder 123 1945. 1954.
Pe-2U SSSR dvosjed 9 1945. 1954.
SCE-2 SSSR lahki transportni 5 1945. 1952.
Li-2 i Li-3 SSSR transportni 2 1945. 1971.
Po-2 SSSR školski 120 1945. 1950.
UT-2 SSSR školski 1947. 1954.
UT-2M SSSR školski 1945. 1956.
Fazan Bugarska za vezu 1947. 1957.
Zlin-381 Čehoslovačka školski 1948. 1959.
Il-14 SSSR putnički 12 1957. 1973.
Mi-4 SSSR srednji transportni helikopter 25 1960.
Mi-8 SSSR srednji transportni helikopter 93 1968.
MiG-21 SSSR lovac 261. 1962.
MiG- 29B SSSR lovac 14 1987.
MiG- 29UB SSSR dvosjed 2 1987.
An-2 Poljska transport / desant 8
An-26 SSSR transportni 15
Jak-40 SSSR putnički 6
Ka-25 SSSR mornarički helikopter 6
Ka-28 SSSR protivpodmor . 2
Mi-14 SSSR srednji transportni helikopter 4
Avioni zapadnog porijekla
Spitfire V Ujedinjeno Kraljevstvo lovac 6 1945. 1952.
Spitfire IX Ujedinjeno Kraljevstvo lovac 1945. 1951.
Hurricane IV Ujedinjeno Kraljevstvo lovac 16 1945. 1952.
Tiger mot Ujedinjeno Kraljevstvo školski 24 1945. 1949.
Proctor Ujedinjeno Kraljevstvo školski 1945. 1947.
Hardvard[nedostaje referenca] Ujedinjeno Kraljevstvo školski 1945. 1960.
Blenheim Ujedinjeno Kraljevstvo bombarder 1945. 1947.
Avro ANSON Ujedinjeno Kraljevstvo lahki transp . 1945. 1958.
Lajting Sjedinjene Američke Države lovac 1945. 1946.
B-24 Sjedinjene Američke Države bombarder 1945. 1946.
Douglas DC-3 Sjedinjene Američke Države putnički 16 1945. 1952.
Fiat G-50 bis Italija lovac 1945. 1946.
Caproni CA-313 Italija bombarder 1945. 1951.
SIAI-Marchetti Italija bombarder 1945. 1947.
ME -109 Treći rajh lovac 1945. 1954.
Fw -190 Treći rajh lovac 1945. 1946.
Dornier Do 17 Treći rajh bombarder 1945. 1947.
Junkers Ju 87 Treći rajh bombarder 1945. 1947.
Fieseler Fi 167 Treći rajh morn . bombar . 1945. 1947.
Fieseler Fi 156 Treći rajh izviđač 1945. 1947.
Bücker Bü 131 Treći rajh školski 1 1945. 1949.
Bücker Bü 181 Treći rajh školski 1 1945. 1953.
Bücker Bü 133 Treći rajh sportski 1945. 1956.
Junkers W 34 Treći rajh transportni 1945. 1952.
Junkers Ju 52 Treći rajh transportni 1945. 1964.
Mosquito Velika Britanija višenamjenski 143 1951. 1961.
Short Sealand Velika Britanija tran . amfibija 1951. 1961.
DH.104 Ujedinjeno Kraljevstvo lahki putnički 1951. 1970.
Avro ANSON Ujedinjeno Kraljevstvo lahki transp . 1951. 1957.
AS.10 Oxford Ujedinjeno Kraljevstvo školski tran. 1951. 1957.
F-47 Thunderbolt Sjedinjene Američke Države lovac - bombarder 133 1952. 1961.
T33A/RT33A Sjedinjene Američke Države prelazni / izviđač 1953.
F-84 Thunderjet Sjedinjene Američke Države lovac - bombarder 229 1953. 1974.
C -47 Sjedinjene Američke Države transportni 41 1953. 1976.
S-51-1B Sjedinjene Američke Države lahki helikopter 1954. 1967.
DHC-2 Beaver Kanada hidroavion 1954. 1974.
F-86E/D Sjedinjene Američke Države lovac 121E / ? D 1956. 1971.
TV2 Sjedinjene Američke Države trenažni 1961. 1974.
IF-86d Sjedinjene Američke Države izviđač 1961. 1970.
Gnat MK -1 Ujedinjeno Kraljevstvo lovac 3 1958. 1960.

Aerodromi i ostala infrastruktura RV PVO

[uredi | uredi izvor]
Kontrolni toranj na aerodromu Batajnica

Zrakoplovstvo je najzahtjevniji vid oružanih snaga, ne samo po tehničko-tehnološkom segmentu, već i po potrebnoj infrastrukturi, gdje prvo mjesto zauzimaju aerodromi. RV PVO, počelo je s prvim improviziranim partizanskim poluprimljenim terenom za polijetanje i slijetanje lahkih aviona, kod sela Međuvođe, a pri kraju svoga postojanja je raspolagalo s vrhunskim, kao što su Aerodrom Batajnica, Aerodrom Željava (kod Bihaća) i sa mnogim drugim.

Posebno su zahtjevi za aerodromske uvjete, izmijenjeni s uvođenjem aviona sa mlaznim motorima. Povećane su dužine uzletno-sletnih staza i tehnički zahtjevi za njihovu kvalitetu. Postavljeni su i zahtjevi za proširenje aerodromske mreže. Aerodromi su građeni kao jake zrakoplovne baze, za lociranje većeg broja zrakoplovnih jedinica. Pored uzletno-sletnih staza, građena je i infrastruktura za razmještaj jedinica i zrakoplova, za mirnodopske uvjete života, rada i obuke. Kasnije se pristupilo izgradnji aerodroma i infrastrukture za rastresit razmještaj primjeran ratnim uvjetima. Posebno je bila uređena teritorija i infrastruktura za PVO, objekti i instalacije sistema VOJIN i raketni položaji.

Nakon šezdesetih godina, težišno se pristupilo izgradnji suvremenih podzemnih i nadzemnih skloništa i zaklona, za zrakoplove i ljudstvo, s čime je značajno povećana žilavost cijelog RV PVO. Građeni su i aerodromi s većim dijelom svoje infrastrukture pod zemljom. Poseban i karakterističan primjer je Aerodrom Željava. Mnogi aerodromi su, zbog ekonomičnosti, bili mješovite namjene, za vojnu upotrebu i za putnički promet. Uspostavljen je i održavan veliki broj alternativnih i rezervnih aerodroma, širom SFRJ. U Rajlovcu se nalazio Zavod za remont zrakoplovnih motora i Zrakoplovno-tehnička vojna akademija .

Pregled ključnih aerodroma RV PVO, dat je u slijedećoj tablici razmještaja jedinica:

Operativni dio RV PVO, u 1991. godini.[1][2]
Puk / brigada Eskadrila Tip aviona Aerodrom
138-ma traba 675-ta TRAE
678-ma TRAE
890-ta trhe		 Jak-40, Falcon 50, Learjet 25, Do-28D
Jak-40, Mi-8
Mi-8, SA 341, SA 342		 Batajnica
Prvi korpus
SHO SA 316, Mi-8 Batajnica
97-ta AB 240-ta LBAE
353-ća IAE
676-ta PPAE
748-ta PPHE
790-ta TRHE		 J-21 Jastreb
IJ-22 Orao
CL-215, SA 341
Ka-25, Ka-28, Mi-14
Mi-8		 Divulje
107-ti HP 782-ga HE
783-ga HE		 SA 341, SA 342, Mi-8
SA 341, SA 342		 Mostar
204-ti LP 126-ta LAE
127-ma LAE		 MiG-21 bis
MiG-29, MiG-29UB		 Batajnica
252-gi LBAE J-21 Jastreb, G-2 Galeb,
G-4 Super galeb, Utva 66		 Batajnica
Treći korpus
SHO Mi-8 Niš
83-ti LP 123-ća LAE
130-ta LAE		 MiG-21 bis
MiG-21 M, MiG-21 MF		 Slatina
98-ta AB 241ST LBAE
247TH LBAE
354-ta IAE		 J-22 Orao
J-21 Jastreb
IJ-21 Jastreb		 Skoplje
119-ta AB 677-ma TRAE
712-ta POHE
714-ta POHE
787-ma POHE trhe		 An-2, An-26
SA 342
SA 342
Mi-8		 Niš
172-gi LBAP 239-ta LBAE
242-ga LBAE		 G-4 Super Galeb
J-21 Jastreb, J-22 Orao		 Podgorica
Peti korpus
SHO Mi-8 Zagreb
82-ga AB 237-ma LBAE
238-ma LBAE
351-va IAE		 J-21 Jastreb, NJ-21 Jastreb
J J-22 Orao, NJ-22 Orao
NJ-21 Jastreb, IJ-22 Orao		 Cerkle
105-ti LBAP 249-ta LBAE
251-ta LBAE
33-ća AE		 G-4 Super Galeb
G-2 Galeb
Utva 75, An -2,
SA 341, G-4 Super Galeb		 Zadar
111-ta AB 676-ta TRAE
711-ta POHE
713-ta POHE
780-ta trhe		 An-2, An-26
SA 342
SA 342
Mi-8		 Zagreb
117-ta AB 124-ta LAE
125-ta LAE
352-ta IAE		 MiG-21 bis
MiG-21 bis
MiG- 21R		 Željava
185-ti LBAP 129-ta LAE
229-ta LBAE		 MiG-21PFM, MiG-21UM/US
G-4 Super Galeb		 Pula
Eskadrile komandi armijskih oblasti
IHE za 1-vu A
IHE za 2-gu A
IHE za 3-ću A
IHE za RM		 SA 341 Hera
SA 341 Hera
SA 341 Hera
SA 341 Hera		 Batajnica
Skoplje
Zagreb
Split
Eskadrile republičkih teritorijalnih odbrana
TO Slovenije
TO Crne Gore		 J-20 Kraguj
J-20 Kraguj		 Brnik
Podgorica
Zrakoplovna vojna akademija
105-ti LBAP
107-mi HP
127-mi LBAP
185-ti LBAP
(vidi gore )
(vidi gore)
Zadar
Mostar
Podgorica
Pula
Legenda
  • traba = transportna avijacijska brigada
  • AE = avijacijska eskadrila
  • LAE = lovačka avijacijska eskadrila
  • LBAE = lovačko - bombarderska zrakoplovna eskadrila
  • HE = helikopterska eskadrila
  • IAE = izviđačka avijacijska eskadrila
  • TRAE = transportna avijacijska eskadrila
  • PPAE = protupožarna avijacijska eskadrila
  • trhe = transportna helikopterska eskadrila
  • SHO = specijalno helikoptersko odjel
  • PPHE = protivpodmornički helikopterska eskadrila
  • POHE = protuoklopna helikopterska eskadrila
  • IHE = izviđačka helikopterska eskadrila
  • LBAP = lovačko - bombarderski avijacijski puk
  • LP = lovački puk
  • HP = helikopterski puk
  • AB = avijacijska brigada
  • RM = Ratna mornarica
  • A = armija
  • HERA = jugoslavenska verzija helikoptera izviđača

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Korišteni su avioni Aero-2, Aero-3, 212, 213, 522, G-2 Galeb, G-4 Super Galeb i Utva 75, a u perspektivi avion Lasta.
  2. ^ Ljubomir Zekavica, probni pilot Vazduhoploopitnog centra, postavio je svjetski rekord sa avionom Matica 451-MM s pogonom sa turbomlaznim motorom, podklasa C-1D, u disciplini brzina na osnovici 15/25 km - s rezultatom od 750,340 km/h u okolini Beograda, 19. maja 1960. godine. Taj svjetski rekord premašio je 22. decembra 1961. godine, sovjetski pilot V. Smirnov postigavši rezultat od 767,30 km/h
  3. ^ Folant Gnat nije usvojilo u naoružanje ni britansko zrakoplovstvo, jedino je to učinilo ratno zrakoplovstvo Indije. Indijci su ga proizvodili, u modificiranoj varijanti i imali su s njim zapažene rezultate u borbi s avionom MiG-19, u Indijsko-pakistanskom ratu.
  4. ^ Vojska Jugoslavije je prva u svijetu, koja je uspjela oboriti zrakoplov F-117. F-117A № 82-806, oboren je 27. marta 1999. godine, tokom NATO bombardiranja SRJ, s učinkom 250-og raketnog puka PVO, sa S-125M Nevom. Sistem Neva, modificirali su Jugoslaveni, uvodeći nove dopunske senzore otporne na elektronsko ometanje. Operacijom obaranja je zapovijedao pukovnik Zoltan Dani. Prema Wesley Clarku i drugim NATO generalima, jugoslavenska PVO uspjelo je locirati i prati F-117 sa starim ruskim radarima, na dugim valovima rada. Dijelovi olupine zrakoplov F -117, izloženi su u Muzeju zrakoplovstva, na aerodromu Nikola Tesla u Beogradu.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c d e Razvoj oružanih snaga SFRJ, 1945-1985, Ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana, Predgovor, grupa autora, stranice 5, 27, 28, i 46 Beograd, 1989. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "ROS" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  2. ^ a b c d e Čuvari našega neba, Partizanska avijacija, Vojnoizdavački zavod, Beograd 1977.
  3. ^ a b c Oružane snage Jugoslavije 1941-1981, RV PVO, strana 365 i 367, Vojnoizdavački zavod partizanski zrakoplovi 1941-1945, Preuzeto 24. 4. 2013.
  4. ^ % 20 - % 200612.html Novi avion, arhiva[mrtav link], Preuzeto 24. 4. 2013.
  5. ^ Newspaper article on Novi Avion
  6. ^ aircraft / detail.asp ? aircraft_id = 749 Višenamjenski Novi avion, Preuzeto 24. 4. 2013.
  7. ^ Stockholm Internation Peace Research Institute - arms Transfers Database Arhivirano 13. 5. 2011. na Wayback Machine, Preuzeto 24. 4. 2013.
  8. ^ a b c Avijacija Srbije i Jugoslavije, 1901-1994. godine, Razdoblje od 1985. do 1991. godine, strana 168, 203 i 204, Zlatomir Grujić, Beograd, 1997. godine.
  9. ^ Rendulić, Zlatko (1996). Avioni domaće konstrukcije poslije Drugog svjetskog rata. Beograd. str. 69–80. Referenca sadrži prazan nepoznati parametars: |publishelikopterr= i |coauthors= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Rendulić, Zlatko (1996). Avioni domaće konstrukcije poslije Drugog svjetskog rata. Beograd. str. 69–80. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |coauthors= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Portal iconPortal SFRJ