Vitez (općina)

Vitez
Vitez
Općina i naseljeno mjesto
	Općina Vitez
	Vitez
	Zastava Grb
	; Općina Vitez u Bosni i Hercegovini
	VitezLokacija u Bosni i Hercegovini
	Koordinate: 44°09′01.1″N 17°47′42.3″E / 44.150306°N 17.795083°E
Država	Bosna i Hercegovina
Entitet	Federacija Bosne i Hercegovine
Kanton	Srednjobosanski
Vlada
• Načelnik	Boris Marjanović (koalicija HDZ / HDZ 1990 / HSS SR)
Površina
• Općina	157,47 km2
• Naseljeno mjesto	3,61 km2
Stanovništvo (2013)
• Općina	25.836
• Općina (gustoća)	164,07 /km2
• Naseljeno mjesto	6.329
• Naseljeno mjesto (gustoća)	1.753,19 /km2
Vremenska zona	CET (UTC+1)
• Ljeti (DST)	CEST (UTC+2)
Poštanski broj	72 250
Pozivni broj	(+387) 30
Matični broj	160431
Matični broj općine	11142
Veb-sajt	www.opcinavitez.info

Vitez je naseljeno mjesto i sjedište istoimene općine u Srednjobosanskom kantonu Federacije Bosne i Hercegovine u centralnom dijelu doline rijeke Lašve.

Historija

Područje Viteza je bilo naseljeno od davnina, a iskopinama je dokazano da je prostor šireg područja Viteza naseljen još od mlađeg kamenog doba. Prva naselja u okolini su pripadala Butmirskoj kulturi, a iskopavanjima je utvrđeno da je taj kraj bio naseljen i kasnije tokom bronzanog doba. Jedan od najpoznatijih predmeta nađenih u Velikom Mošunju, je i bronzani mač vrhunske izrade. Veliki broj tih eksponata je danas u muzejima. Prvi prastanovnici ovih krajeva su bili Iliri.

Rimsko doba

Dolaskom Rimljana dolazi do izgradnje prvih gradskih naselja u ovom kraju. Dolinom Lašve su vijekovima prolazili karavani, vojske, misionari itd. Na Castoriusovoj Tabuli Peutingeriani, ucrtane su karavanske rute od kojih jedna, značajna prolazi Lašvanskom dolinom i spaja se na magistralu od Panonije na sjeveru do Aegnatia na jugu. Tokom kasnijeg Rimskog perioda ovuda je prolazila rimska cesta koja je spajala primorje sa rudarskim područjima u unutrašnjosti. Jedno od poznatih rimskih raskršća je centralno gradsko naselje zvano Bistua Nova, koje je bilo locirano na području današnje Zenice, mada postoje teorije da je zbog količine i značaja iskopina u okolini, Bistua Nova bila locirana u današnjem Mošunju. Ali je sigurno da je neko značajno rimsko naselje bilo locirano na ovom području. Najznačajnije iskopine su pronađene na području Malog i Velikog Mošunja, a pronađeni eksponati se odlikuju visokim umijećem izrade, kovanja i livljenja željeza i bronze. U nižim dijelovima doline pronađeno je i mnoštvo nadgrobnih spomenika, temelji ruševina, novca, rimskih grobnica i starokršćanske bazilike. Po iskopinama iz srednjeg vijeka značajni ostaci su pronađeni i u Zabilju, Počulici, Kremeniku, Gaćicama, Večeriskoj, Preočici itd. Na području nekadašnje željezničke stanice je pronađena ploča koja pokazuje keltskog boga Sokola, što i ovdje pokazuje prisustvo prastanovnika Balkana, Kelta.

Doseljavanje Slavena

Tokom Velike seobe naroda u Evropi, prouzrokovane propašću Rimskog carstva, na ovom područje se naseljavaju Slaveni koji su tu doselili sa područja današnje Poljske i Ukrajine, te organizuju prve svoje države, ali i primaju kulturu pa i običaje prastanovnika.

Srednjovjekovna Bosna

U ranim pisanim spomenicima iz perioda bana Mateja Ninoslava (1232-1250) spominje se i župa Lašva. U vrijeme bosanskog bana Stjepana Kotromanića, izvršen je popis samostalne bosanske vikarije koja je imala sedam okruga. U vrijeme srednjovjekovne Bosne na području Viteza se nalazio i utvrđeni grad Škaf ili Bosnić. O boravku starih Slavena na ovom području nema puno spomenika, ali se zna da je zbog blizine Zenice (Bilinog polja) ovaj teritorij bio i dalje od značaja prvenstveno kao mjesto na koridorima. Pred kraj vladavine bana Stjepana (1204-1232), sina bana Kulina, dolazi inkvizicija u Bosnu. Tih godina u Vitezu radi sud za istraživanje hereze i tada biva spaljeno nekoliko desetina bosanskih krstjana. Revolt naroda zbog spaljivanja uzrokuje zbacivanje Stjepana. Viteški kraj je bio u sastavu Bosanske države sve do pada Bosne pod osmanlijsku vlast 1463.

Osmanlijsko doba

Osmanlijsko doba je period za koji se veže nastanak imena Vitez. Navodno je jedan od vitezova Bosanskog kraljevstva u borbi u Lašvanskoj dolini poginuo, ali ga je njegov konj nosio sve dok nije pao negdje na području današnjeg Viteza. Tako da su stanovnici okolnih mjesta to mjesto prozvali Vitez. Postoji još mnogo legendi o postanku Viteza. Zna se da je prvo naselje u području gradske zone Viteza formirano oko džamije u Vitezu koja je podignuta 1590. Znajući da se džamije grade uglavnom u naseljenim mjestima, logično je da je naselje postojalo i ranije. Za ovaj period se također vežu određene legende po kojim jedna kaže da je na tom terenu vladao neki vitez Šaran čiji su se sinovi razdijelili, jedan je otišao na djedovinu u Večerisku (od njih potiče veliko i najstarije bratstvo Šarići, katolici) a drugi je prešao na islam, a njegovo imanje su po ženskoj liniji naslijedili Kulenovići, Idrizbegovići, Bengiri, Zukani i Sadibašići. Osmanlijski putopisac Evlija Čelebija spominje Vitez tri puta kao kasabu, ali bez nekih preciznijih podataka. U tadašnjoj Lašvanskoj nahiji 1528. se spominju i Mošunj, Preočica, Zaselje i Večeriska. Po putopisu austrijskog oficira Božića 1785, Vitez je imao osamnaest kuća, džamiju i han. U knjizi "Ilhamijin put u smrt" (Abdul-Vehab Žepčevi-Ilhamija (1773-1821)) se spominje Vitez:

…Kad odmače od Viteza, Ilhamija zastade i opet se osvrnu. Između zelenih krošanja drveća provirivali su krovovi kuća, a među njima, poput kvočke među pilićima dizala se džamija sa svojom tubastom drvenom munarom…

Početkom 19. vijeka Ivan Franjo Jukić je nazivao Vitez čas selom čas varošicom. Vitez se spominje i prilikom pobune Husein-kapetana Gradaščevića kad je u prvom većem sukobu sa vojskom velikog vezira, 18. jula 1831. kod Kačanika na Kosovu, Husein-kapetan Gradaščević je izvojevao veliku pobjedu, pa su ga ostali ajani potom proglasili za bosanskog vezira, u kuli Hadži Mujage Zlatara (Zlatarevića) u selu Zabilju kod Viteza.

Austrougarsko doba

Poslije višestoljetne osmanlijske vladavine godine 1878, Bosna ulazi u sastav Austro-Ugarske, prvo kao okupirani teritorij, da bi Austro-Ugarska izvšila potpunu aneksiju 1908. godine. Za relativno kratko vrijeme izgrađene su nove ceste, željeznice, rudnici, pilane itd. Još ranije, 1866. u Sarajevu je osnovana "kompanija za prijevoz i robe i putnika", a u Vitezu, na Željezničkoj stanici je bio jedan od punktova. Tu su također izgrađeni han i škola, pa se i centar preselio iz Starog Viteza na to mjesto. Kompanija je brzo propala, a na tom je nova, austrijska vlast izgradila željezničku stanicu. Na ovom mjestu je izgrađeno i prvo preduzeće za mehaničku preradu drveta od strane Guidoa Rütgersa. To je period početka nastanka grada Viteza, koji je 1879. imao 510 stanovnika. I druga preduzeća za eksploataciju drveta su nastavila da se otvaraju i sva su bila u vlasništvu stranaca. Ovaj period je također donio i priliv radne snage iz drugih dijelova Austro-ugarske iz Slovenije, Hrvatske, Češke, Mađarske, Švicarske itd.

Jugoslavensko doba

Nakon Prvog svjetskog rata, nastankom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije Kraljevine Jugoslavije, došlo je do male stagnacije u razvitku ovog kraja, a djelatnosti su uglavnom bile poljoprivreda, stočarstvo, trgovina i zanatstvo. U tom periodu je u Vitezu bilo 23 trgovačke i 30 zanatskih radnji. Sporazumom Cvetković–Maček 1939. godine općina Vitez, koja je do tada pripadala Drinskoj banovini pripada Banovini Hrvatskoj. U to se vrijeme po ideji bana Šubašića u selu Krušćici otvara koncentracioni logor za protivnike režima, mahom pripadnike ustaškog pokreta.^[3]^[4] Logor je pred početak Drugog svjetskog rata zatvoren, a proglašavanjem NDH i dolaskom ustaške vlasti, ponovo otvoren jula 1941. godine, za zatvaranje zarobljenih Židova, Srba i komunista sa Pala, Zenice i Sarajeva.^[5] U logoru je ubijeno na desetine logoraša, a krajem 1941. godine ustaška vlast zatvara logor.

Republika Bosna i Hercegovina

Politička situacija

Nakon općih izbora u SR Bosni i Hercegovini 11. novembra 1990. godine u Vitezu na vlast dolaze nacionalne stranke HDZ BiH i SDA. Za predsjednika općine izabran je pripadnik umjerenog krila HDZ BiH Ivan Šantić, te je time preuzata vlast u oblasti odbrane i milicije,^[6] za predstavnika u Vijeću građana SR BiH izabran je politički ideolog HDZ BiH Anto Valenta, a predstavnik u Vijeću općina SR BIH Muhamed Cero, član SDA.^[7] Dolazi do reorganizacije političke strukture, te preuzimanja izvršne vlasti, kao i organa općinskog komiteta Teritorijalne odbrane, gdje dolaze na vlast članovi nacionalnih partija. Samim tim pokušava se spriječiti odlazak regruta na služenje vojnog roka u JNA, kao i organiziranja bijegova sa služenja vojnog roka vojnika, uglavnom privatnim kanalima. Pored stvaranja nacionalnih stranaka, u Vitezu se od 1990-91. organiziraju i paramilitarne organizacije Hrvata (HOS - sa jedinicom Vitezovi pod zapovjedništvom Darka Kraljevića, HVO, a bošnjačke političke strukture organiziraju jedinice pod nazivom Teritorijalna odbrana BiH. Općinski komitet Teritorijalne odbrane uspio je zajedničkim oružanim otporom Hrvata i Bošnjaka spriječiti oduzimanje oružja i opreme iz općinskog skladišta, tako da je naoružavanje tih jedinica bilo uglavnom iz tog skladišta (puške M49, puškomitraljezi M52, a djelomično i M70), te vojnim sredstvima, koja su nabavljana preko Hrvatske, uglavnom artiljerije i automatskih pušaka M70 porijeklom iz zemalja bivšeg istočnog bloka.^[8] Jedinice HVO-a i TO BiH, bile su uglavnom neorganizovane, a inicijativu je preuzeo HOS, napadima na vojne konvoje JNA i oduzimanjem opreme i naoružanja. te nabavljanjem opreme ilegalnim putem. Jedinice milicije stavljaju se pod kontrolu općinskih vlasti i u to vrijeme u miliciji su ravnomjerno zastupljeni Bošnjaci i Hrvati. Stvaranje nacionalnih stranaka u početku je obilježeno suradnjom na političkim mitinzima, te stvaranjem kulturnih društava HKD Napredak i Preporod.

Zaoštravanje odnosa

Početkom sukoba u Hrvatskoj, u Vitezu se organizuju okupljanja u koordinaciji sa političkim rukovodstvom Hrvatske, na kojima se organiziraju dobrovoljci za Zbor narodne garde i jedinice MUP-a Hrvatske, a oko stotinjak muškaraca iz Viteza učestvovalo je u sukobima protiv srpskih paravojnih jedinica i JNA u Hrvatskoj. Napetost je porasla u novembru 1991. s osnivanjem Hrvatske zajednice Herceg-Bosna. Ustanovljavanje te institucije označilo je početak pogoršanja međunacionalnih odnosa u Vitezu te o namjeri HDZ BiH-a da postepeno preuzme kontrolu na političkim i društvenim životom grada i da uvede diskriminatornu politiku prema Muslimanima.^[6] Proglašenjem nezavisnosti i početkom sukoba u Republici Bosni i Hercegovini, dolazi do zaoštravanja između političkih krugova Bošnjaka i Hrvata, uglavnom zbog nesuglasnosti o načinu pružanja otpora srpskom nacionalizmu i JNA. Do nesporazuma je došlo u februaru 1992. kad je izbio sukob oko isporuke naoružanja za JNA iz tvornice Bratstvo u Novom Travniku, koja je proizvodila rakete, haubice i topove, a zapošljavala je 75% radne snage u Novom Travniku. Hrvati su se usprotivili isporuci, te blokirali kamione podizanjem barikade na putu. Samim tim radnicima nisu isplaćene plate, a dodatna blokada radnika Bratstva u Donjem Putičevu je intervencijom jedinice HOS-a pod zapovjedništvom Darka Kraljevića, otklonjena prijetnom dizanjem u zrak autobusa sa eksplozivom. Pasivni odnos političkih struktura Republike Bosne i Hercegovine, prema ratu u Hrvatskoj uglavniom je doprijenio ovim nesuglasicama. Sljedeći sukobi nastaju nakon napada na skladište vojne opreme JNA na Slimenima u aprilu 1992, kada je zbog neorganizovanosti i neobučenosti poginulo dvojica pripadnika HVO-a. Napad su trebali zajedno izvršiti HVO i TO BiH, ali se vojno vođstvo HVO-a odlučilo na samostalni napad. Sukobi su došli oko raspodjele naoružanja, kako iz skladišta na Slimenima, tako i iz vojnog skladišta u Kaoniku.^[8] Jedan od uzroka sukba je i upravljanje raspodjela vojnih proizvoda i raketnog naoružanja iz viteških tvornica Vitezit (eksplozivi i detonatori), Sintevit (hemijski proizvodi) i Slobodan Princip Seljo (proizvodnja baruta),^[6] iz čijih se pogona tokom 1991-92. vojna oprema konvojima slala u Hrvatsku. Vrhunac zaoštravanja bila je odluka predsjednika viteškog HDZ BiH Ante Valente o obaveznom podređivanju predstavnika SDA organima HZ HB iz aprila 1992. godine. Situaciju pogoršavaju i povećani broj bošnjačkih izbjeglica, protjeranih od strane snaga Vojske Republike Srpske iz Bosanske Krajine i Prijedora, koji su smješteni uglanom na području Travnika. Ispred hotela u Vitezu 20. maja 1902. godine ubijen je jedan vojnik Armije Republike Bosne i Hercegovine (AR BiH), a dvojica su premlaćena, a 18. juna vojne formacije HVO-a zauzimaju štab i zgradu općine u Vitezu, te ističu zastave HZ HB i Republike Hrvatske. Vojni otpor jedinice A RBiH i HVO-a pružale su, ali naizmjenično, u borbama na Vlašiću, koji je u aprilu 1992. godine zauzet od strane JNA i novoosnovane Vojske Republike Srpske (VRS). Manji sukobi alkoholiziranih vojnika zabilježeni su u to vrijeme u Novom Travniku u Vitezu. Odbijanjem prihvatanja vlasti poltičke strukture Bošnjaka osnivaju paralelne institucije vlasti u Starom Vitezu i stvaraju Komisiju za saradnju i zaštitu interesa Muslimana, čiji je predsjednik bio Fuad Kaknjo.^[6]

Oružani sukobi

Napadom VRS na Jajce operacijom Vrbas 92, krajem oktobra 1992. godine, dolazi do prvih oružanih sukoba između Bošnjaka i Hrvata. Prvi sukob trajao je od 19-26. oktobra 1992. kada je nakon vijesti o sukobima u Novom Travniku, HVO napao jedinicu AR BiH, koja se nalazila nu vatrogasnom domu u Starom Vitezu. Jedinice AR BiH. pod zapovjedništvom Refika Lende u Novom Travniku su napale pogone tvornice Bratstvo, sa ciljem zauzimanja strateških dijelova pogona proizvodnje naoružanja.^[8] Linija fronta bila je u središtu Viteza, a u sukobu je spaljeno više bošnjačkih kuća u tom području. Dana 20. oktobra 1992. izbijaju prvi sukobi u Ahmićima između hrvatskih i muslimanskih snaga. Bošnjačke snage su postavljanjem barikade na cesti, nastojale da blokiraju prolaz hrvatskih trupa iz Busovače, koje su bile pojačanje na frontu kod Jajca, ali i pomoć hrvatskim jedinicama sukobljenim u Novom Travniku. Barikada nije uklonjena i napadom HVO-a je razbijena, a Ahmići su napadnuti artiljerijom i pješadijskim naoružanjem. U napadu je u zavisnosti od izvora poginuo jedan bošnjački dječak, te po jedan pripadnik AR BiH i HVO-a.^[6] Nakon sukoba jedinice AR BiH iz Ahmića je razoružana, te se komandno podređuje HVO-u, a 22. oktobra potpisuje se primirje^[8] i osniva zajednička komisija koja je djelovala sve do 4. novembra, kada su bošnjački politički predstavnici odlučiti da u njoj više neće učestvovati.^[6]

U novembru 1992. pukovnik Tihomir Blaškić organizira novu zapovjednu strukturu, transformira općinska zapovjedništva u brigade i uspostavlja zapovjedništvo u hotelu Vitez, općina uvodi nove poreze, traži od zaposlenih da potpišu izjavu o lojalnosti novoj vladi, a onima koji se ne budu pokoravali prijeti otkazima. Bošnjacima koji nisu potpisali tu izjavu bio je onemogućen pristup u javne institucije, te nisu mogli dobiti propusnice potrebne za kretanje cestama nad kojima je kontrolu imao HVO. Smjenom u općinskom Crvenom križu, postavljen je Hrvat, koji je zabranio upisivanje muslimanskih izbjeglica na spiskove, koje su slali u općine u kojima su Bošnjaci bili na vlasti.^[6] Slijede nekoliko sukoba, a prmirje se uspostavlja 30. januara i trajat će sve do 16. aprila 1993.^[8]

Vojne jedinice

HVO

Od 1992. godine do 1993. godine u Vitezu je bilo sjedište Operativne zone Srednja Bosna sa 8.750 vojnika, čiji je zapovjednik bio pukovnik Tihomir Blaškić, a sastojale se od 8 pješačkih brigada i jedne bojne vojne policije (kasnije nazvanom Jokeri).^[9] Osim ovih jedinica na području Viteza djelovale su paravojne grupe sastavljene uglavnom od kriminalaca, kao Alfe i Žuti, koje su obavljale specijalne diverzantske zadatke. U Vitezu je između oktobra 1992. i februara 1993. brigadom HVO-a "Stjepan Tomašević", koja je pokrivala općine Novi Travnik i Vitez i bila stacionirana u Novom Travniku zapovjedao Živko Totić, a njegov zamjenik bio je Mario Čerkez. Dio brigade u Vitezu brojao je oko 60-120 vojnika.^[8] Dana 24. marta 1993. Živko Totić osnovao je od dijelova brigade "Stjepan Tomašević" Vitešku brigadu HVO, a zapovjednik je postao Mario Čerkez. Brigada se sastojala od više bataljona, te nekoliko jedinica specijalne namjene (kao npr. Vitezovi - mada je kontrolu nad jedinicom imao isključivo Darko Kraljević). Brigada je imala između 240-270 vojnika.^[8] Ove dvije jedinice pripadale su Operativnoj grupi 1 u čijem su sastavu bile i jedinice: Brigada ''Stjepan Tomašević'' iz Novog Travnika, Brigada HVO ''Frankopan'' iz Guče Gore, Brigada HVO ''Jure Francetić'' iz Zenice, 2. zenička brigada HVO i Travnička brigada HVO, koje su povremeno učestvovale u sukobima u okolini Viteza.^[9] Kasnijom reorganizacijom HVO-a osnovana je 3. gardijska motorizirana brigada ''Jastrebovi'' i 92. domobranska pukovnija.

Armija RBIH

Reorganizacijom vojnih jedinica Teritorijalne odbrane 1. decembra 1992. godine od jedinica Prvog i Drugog dobrovoljačkog odreda i dijela drugih jedinica Općinskog štaba TO Vitez formirana je 325. brdska brigada koja se sastojala od Komande brigade, dva brdska bataljona i prištapskih jedinica.^[10] Brigada je imala oko 1150-2140 vojnika ^[11] i bila je kasnije sastavljena od 3 bataljona. Brigada je ojačana izbjeglicama iz Bosanske krajine, a zapovjednik je bio Esad Džananović. Pripadala je trećem korpusu Armije Republike Bosne i Hercegovine. Osim ove brigade u sukobima na području općine Vitez učestvovale su i 17. krajiška brigada, 312. motorizovana brigada, 306. brdska brigada, 308. brdska brigada, 301. brdska brigada, 303. brdska brigadu, 314. brdska brigada i 7. muslimanska viteška oslobodilačka brigada, kao i jedinica posebne namjene Živiničke Ose, te jedinica sastavljena od dobrovoljaca iz islamskih država El Mudžahid.^[12]

Kultura

Nacionalni spomenici kulture

Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Vitez se nalaze sljedeći spomenici:

"Memorijalni kompleks Crna kuća – spomenik žrtvama fašističkog terora u Kruščici" (historijsko područje).^[13]

Spomenici i znamenitosti

Vjerski objekti

Ahmed-agina džamija;
Crkva Svetog Juraja, zaštitnika grada Viteza;^[14]
Crkva Svetog Mateja u Kruščici;^[14]
Crkva Svetog Leopolda Mandića;^[14]
Džamija u Ahmićima;
Džamija na Bukvama;
Džamija na Grbavici;
Džamija u Kruščici;
Džamija u Počulici;
Džamija u Šantićima;
Samostan Svetog Josipa;^[14]
Zavjetno svetište Kalvarija sa crkvom Majke Božje Žalosne i kapelom svetog Ante Padovanskog;^[14]

Groblja

Općina Vitez ima oko tridesetak grobalja 15 muslimanskih, četrnaest rimokatoličkih^[14] i jedno gradsko.

Spomenici

Muzej i groblje poginulih vojnika Armije BiH u Kruščici;
Spomen obilježje žrtvama masakra u Ahmićima;
Spomen obilježje žrtvama pokolja u Križančevom Selu;
Spomenik poginuloj hrvatskoj djeci za vrijeme sukoba između Armije BiH i HVO-a;

Geografija

Općina Vitez je prostor koji se proteže u geografskom središtu Bosne i Hercegovine. Vitez je smješten u centralnom dijelu doline rijeke Lašve, koja se proteže od jugoistočnih padina planine Vlašić do Busovače. Ova se dolina formirala na 390-480 metara nadmorske visine. Od sutjeske Lašve poslije Travnika, pa do sutjeske prije Kaonika, Lašvansko polje dugo je oko 17 km, a širina mu je različita i iznosi prosječno 3 km. Vitez je udaljen od Sarajeva 70 km, a od Zenice 12 km. Najniže naseljeno mjesto i to uže gradsko područje, nalazi se na nadmorskoj visini od 415 metara, a najviše viteško naselje, selo Zaselje, nalazi se na 700 metara nadmorske visine.

Klima

Klima je izrazito kontinentalna. Temperatura se zimi spušta i do -28 °C a ljeti dostiže i do 36 °C.

Stanovništvo

Po saopćenju Federalnog zavoda za statistiku Federacije Bosne i Hercegovine iz 2009. godine u općini Vitez živi 25.214 stanovnika. Po popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Vitez imala je 27.859 stanovnika, raspoređenih u 34 naselja.

Nacionalni sastav stanovništva – općina Vitez

Sastav stanovništva – općina Vitez
	2013.	1991.	1981.^[16]	1971.^[17]	1961.^[18]
Osoba	25 836 (100,0%)	27 859 (100,0%)	24 169 (100,0%)	20 628 (100,0%)	16 143 (100,0%)
Hrvati	14 350 (55,54%)	12 675 (45,50%)	11 131 (46,05%)	10 196 (49,43%)	7 835 (48,53%)
Bošnjaci	10 513 (40,69%)	11 514 (41,33%)¹	9 911 (41,01%)¹	8 527 (41,34%)¹	6 058 (37,53%)¹
Romi	351 (1,359%)	–	110 (0,455%)	79 (0,383%)	–
Srbi	333 (1,289%)	1 501 (5,388%)	1 439 (5,954%)	1 502 (7,281%)	1 576 (9,763%)
Nisu se izjasnili	74 (0,286%)	–	–	–	–
Bosanci	54 (0,209%)	–	–	–	–
Ostali	53 (0,205%)	792 (2,843%)	204 (0,844%)	64 (0,310%)	25 (0,155%)
Muslimani	41 (0,159%)	–	–	–	–
Nepoznato	21 (0,081%)	–	–	–	–
Bosanci i Hercegovci	20 (0,077%)	–	–	–	–
Crnogorci	10 (0,039%)	–	31 (0,128%)	44 (0,213%)	50 (0,310%)
Albanci	8 (0,031%)	–	11 (0,046%)	12 (0,058%)	6 (0,037%)
Jugoslaveni	7 (0,027%)	1 377 (4,943%)	1 310 (5,420%)	178 (0,863%)	530 (3,283%)
Makedonci	1 (0,004%)	–	8 (0,033%)	5 (0,024%)	16 (0,099%)
Mađari	–	–	10 (0,041%)	4 (0,019%)	5 (0,031%)
Slovenci	–	–	4 (0,017%)	17 (0,082%)	42 (0,260%)

¹ Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Nacionalni sastav stanovništva – naseljeno mjesto Vitez

Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Vitez
	2013.^[19]	1991.^[15]	1981.^[16]	1971.^[17]	1961.^[18]
Osoba	6 329 (100,0%)	7 200 (100,0%)	5 564 (100,0%)	3 603 (100,0%)	2 716 (100,0%)
Hrvati	3 912 (61,81%)	2 607 (36,21%)	1 979 (35,57%)	1 446 (40,13%)	1 196 (44,04%)
Bošnjaci	2 096 (33,12%)	2 647 (36,76%)¹	2 002 (35,98%)¹	1 452 (40,30%)¹	456 (16,79%)¹
Srbi	201 (3,176%)	741 (10,29%)	715 (12,85%)	488 (13,54%)	603 (22,20%)
Bosanci	31 (0,490%)	–	–	–	–
Nisu se izjasnili	25 (0,395%)	–	–	–	–
Bosanci i Hercegovci	18 (0,284%)	–	–	–	–
Ostali	14 (0,221%)	268 (3,722%)	50 (0,899%)	33 (0,916%)	8 (0,295%)
Albanci	8 (0,126%)	–	10 (0,180%)	3 (0,083%)	5 (0,184%)
Muslimani	8 (0,126%)	–	–	–	–
Crnogorci	7 (0,111%)	–	2 (0,036%)	41 (1,138%)	35 (1,289%)
Jugoslaveni	5 (0,079%)	937 (13,01%)	771 (13,86%)	121 (3,358%)	353 (13,00%)
Nepoznato	3 (0,047%)	–	–	–	–
Makedonci	1 (0,016%)	–	7 (0,126%)	4 (0,111%)	15 (0,552%)
Romi	–	–	22 (0,395%)	–	–
Slovenci	–	–	3 (0,054%)	13 (0,361%)	40 (1,473%)
Mađari	–	–	3 (0,054%)	2 (0,056%)	5 (0,184%)

¹ Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Politika

Općinom rukovodi Načelnik općine koji se bira na lokalnim općinskim izborima svake četiri godine, na kojima se bira i Općinsko vijeće, koje se sastoji od 25 vijećnika, koji se biraju po partijskim listama. Članovi Općinskog vijeća se biraju direktno, te na osnovu dobijenih glasova, proporcionalno udjelu partije, zastupaju biranu partiju u općinskom vijeću. Ovlasti Načelnika općine i Općinskog vijeća regulisani su federalnim zakonima i statutom općine.^[20]

Načelnik općine

Na Općinskim izborima održanim 2. oktobra 2016. godine za načelnika općine Vitez izabran je Tomislav Bošnjak-Matić, član koalicije HDZ/HDZ 1990/HSS SR sa 55,27% ili ukupno 7.163 glasova.^[21]

Općinsko vijeće

Na izborima za Općinsko vijeće, održanim 2. oktobra 2016. godine, izabrano je 12 predstavnika koalicije HDZ/HSS SR/HSP/HKDU, 9 Stranke demokratske akcije (SDA), 2 iz Hrvatske demokratske zajednice 1990 (HDZ 1990), te po jedan iz Socijaldemokratske partije (SDP) i Saveza za bolju budućnost (SBB).^[21]

Opći izbori

Opći izbori u Bosni i Hercegovini 2014. u općini Vitez održani su 12. oktobra 2014. godine. Pored izbora za bošnjačke i hrvatske članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine birani su i predstavnici za Parlament Federacije Bosne i Hercegovine i predstavnici Skupštine Srednjobosanskog kantona.^[22] Općinski rezultati su sabirani sa rezultatim drugih izbornih jedinica, a predstavnici su birani na osnovu najvećeg broja glasova, te dodijeljivanjem kompenzacijskih mandata, za političke partije koje nisu osvojile dovoljan broj glasova u općini, ali su zbirno osvojili određeni broj glasova na nivou izborne jednice.

Privreda

Nakon Drugog svjetskog rata i uspostave nove vlasti na području općine djeluju poduzeća drvne industrije, industrije građevinskog materijala i šumarstva, dok veliki dio stanovništva živi od poljoprivrede i stočarstva. Tvornica Impegnacija za impregnaciju drveta u Vitezu je dugo vremena radila u sastavu državnih željeznica. Od 1952. godine poslovala je kao samostalna privredna organizacija, a od 1962. godine poduzeće "Impregnacija" posluje u sastavu ŠIP "Sebešić" kao jedan od pogona za preradu drveta. Obuhvatala je postrojenja za impregnaciju drveta kapaciteta oko 36.000 m³ i pilanu kapaciteta do 50.000 m³ drveta godišnje. Tvornica je zatvorena, nakon privatizacije zbog nerentabilnosti. U općini su postojale tvornica prozora, separacija građevinskog materijala i elementara. Tvornice su nakon rata u Bosni i Hercegovini propale ili privatizirane.

Razvoj Viteza u periodu socijalističke Jugoslavije vezan je uz hemijsku industriju. 3. jula 1950. godine, rješenjem predsjednika Vlade FNRJ osnovano je u Vitezu poduzeće "202", koje je kasnije dobilo naziv Poduzeće hemijske industrije "Slobodan Princip Seljo". U pogonima ovoga poduzeća proizvodili su se namjenski proizvodi, raketni baruti, flegmatizatori, antifriz, zatim privredni eksplozivi (Vitezit) i štapin, a formira se i treća proizvodna jedinica ("Sintevit") čiji su proizvodni programi PVC-granulati, ekstruzija i prerada od PVC materijala, izrada ambalaže i ostalih proizvoda od visokotlačnog polietilena, ploča od termoplasta i sl. Ovo poduzeće danas egzistira jedinstveno i pod nazivom Poslovni sistem "Vitezit".

Krajem 80-ih godina prošlog vijeka se pojavljuju privatna preduzeća. Među njima najbrži razvoj bilježi PP "Rajković" koje prerasta u "Economic" d.d. Vitez. Među privatnim poduzećima veliki značaj ima i građevinsko poduzeće "Horizont". Poduzeće "FIS" izrasta iz caffea "FIS" i videoteke istoga imena. Ovo poduzeće je jedno od najpoznatijih u prometu roba široke potrošnje. Firma "Mlakić" se bavi proizvodnjom građevinske stolarije i prometom stolarskih okova.

Obrazovanje

Historija obrazovanja

Doba Austro-ugarske

Prva osnovna škola u Vitezu osniva se u školskoj 1906/07. godini.^[23] Nastava je održavana u zgradi, koja je imala dvije učionice i stan za učitelje. Zgrada se danas nalazi pored zgrade općine. Do tada je nastava održavana u konfesionalnim osnovnim školama. Mektebi za djecu muslimanske vjeroispovijesti su otvarane uz džamije, ali i u naseljima koje nisu imale džamije.^[24] Za obrazovanje kršćanske djece brinuli su se svećenici franjevci, koji su oko 1875. godine osnovali osnovnu školu u Vitezu.^[23] Podaci o broju učenika iz školske godine 1906/1907. su uništeni za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali su prvi podaci iz školske godine 1914/15, po kojima su u školi bila četiri razreda sa 90 učenika. Upisana su muška i ženska djeca svih vjeroispovijesti. Osnivanjem ove škole, zatvara se katolička škola u župnoj crkvi.^[23] Predmeti po nastavnom planu i programu iz 1906. godine bili su: Vjeronauka, zemaljski jezik, računarstvo, zemljopis i historija, prirodopis i fizika, krasopis, geometrija i prostoručno crtanje, ratarstvo, njemački jezik (fakultativno), pjevanje i gimnastika. Broj časova je bio od 23 do 29 sedmično. Nastava praktične nastave u ratarstvu je izvođene u dvorištu škole.^[23] Nedjeljom su organizirani poljoprivredni tečajevi za odrasle.

Kraljevina Jugoslavija

Početkom drugog polugodišta školske 1924/25. godine, 14. januara u dijelu općine zvanom Željeznička stanica, otvara se nova četverorazredna osnovna škola. Škola se nalazila u zgradi Sarajevske pivare i služila je svojoj svrsi do 1960. godine. U prvoj godini upisana su 83 učenika.^[23]

Početkom školske 1928/28. godine u privatnoj zgradi otvara se četverorazredna škola u Biloj. Podaci o broju učenika nisu sačuvani.

Drugi svjetski rat

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, osnovna škola u Vitezu nije radila od kraja 1943. godine pa do završetka rata. Škola u Biloj je krajem 1944. godine zatvorena, zbor oružanih borbi i zaposjedanja zgrade od strane njemačke vojske. Jedino je škola na Željezničkoj stanici radila čitavo vrijeme rata.^[23]

FNRJ

Početkom školske 1945/46. godine škole su popravljene i nastava je obnovljena u sve tri škole, a istovremeno se otvara škola u Gornjoj Večeriskoj, također u privatnoj kući. U školi je formiran jedan odjel prvog razreda sa 42 učenika i jedan odjelprvog i drugog razreda sa 10 učenika. Škole su mogli pohađati i starija djeca, koja bi zbog sistema školovanja mogla završiti dva razreda u jednoj školskoj godini.^[23]

1946. godine u magazinu pilane SONS u Kruščici, otvara se osnovna škola sa jednom učionicom, koja je 1950. godine preseljena u zgradu vlasnika pilane.^[23]

Početkom septembra 1947. godine u Preočici se otvara četverorazredna škola u privatnoj zgradi, a povećanjem broja učenika adaptirane su još dvije mektepske učionice. Prve školske godine upisana su 124 učenika.^[23] Iste godine otvara se škola u Počulici, mada podataka o broju upisanih učenika nema.

U jesen 1950. godine u selu Bukve, otvara se škola u koju su upisani 42 učenika. Prve školske godine radilo se u zgradi mekteba.^[23]

U ovo vrijeme u školama su vođeni i kursevi za opismenjavanje odraslih, a tečajeve su pored učitelja vodili i pismeniji mještani.^[23]

Sportski timovi

Poznate ličnosti

Željko Kocaj - pisac
Ivo Totić- pjesnik
Saša Skenderija - pjesnik
Nisvet Hrustić - režiser
Ankica Oprešnik - slikar, grafičar
Senad Galijašević, Senad od Bosne, Sena M - muzičar
Zlatan Bajramović - bosanskohercegovački nogometni reprezentativac
Anto Rajković - bivši nogometni reprezentativac SFRJ, trener
Tarik Hodžić - prvi bh. predstavnik na Olimpijadi u Atlanti 1996.
Haris Mujezinović - košarkaš
Ivana Mlakić - rukometašica
Pero Gudelj - privrednik, vlasnik FIS-a
Marko Martinović - pisac
Darko Kraljević - oficir HOS-a i HVO-a
Slavko Čečura, slovenski slikar i galerist ^[25]
Jozo Križanović, 7. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine;
Davor Badrov, pjevač
Goran Biljaka, rukometaš
Nedim Bektaš, karatista
Mirnesa Bektaš, karatistkinja
Edin Bektaš, karatista
Milko Križanović, ministar finansija i uprave SR BiH, ministar pravosuđa SR BiH, načelnik općina Travnik i Zenica, pravnik