Potcarstvo Harosa karakterizira kortikalna alveola, kao spljoštena vezikula ispod ćelijske membrane s kojom čini pelikulu (vanjski „zid“); on im ujedno omogućava stalnost oblika tijela. Postoji podjela na dva koljena: Myzozoa i Cilliata (Ciliophora).[3]
Najistaknutija zajednička karakteristika je prisustvo kortikalnih (vanregijskih) alveola (vreća). To su spljoštene (vezikulske) vrećice upakovane u kontinuirani sloj tik ispod membrane i podržavaju je, obično formirajući fleksibilnu pelikulu (tanku kožu). U dinoflagelata često formiraju oklopne ploče. Alveolati imaju mitohondrije sa cjevastim kristama (grebenima), a njihove flagele ili cilije imaju izrazitu strukturu.
Gotovo svi sekvencionirani mitohondrijski genomi cilijata i apikopleksija su linearni.[5] Mitohondrijsk i genom Babesia microtije kružnog oblika.[6] Sada se zna i da ova vrsta ne pripada nijednom od rodova Babesia ili Theileria i za nju će se morati stvoriti novi rod.
Razvoj plastida među alveolatima je intrigantan. Cavalier-Smith predložio je da su alveolate evoluirale od predaka koji sadrže hloroplaste, što je takođe stvorilo hipotezu Chromistama (hromalveolata). Drugi istraživači nagađaju da su alveolatima prvobitno nedostajali plastidi i da su ih eventualno dinoflagelati i Apicomplexa stekli odvojeno. Međutim, sada se čini da su alveolate, dinoflagelate, Chromerida i heterokontne alge svoje plastide dobili iz crvene alge s dokazima o zajedničkom porijeklu ove organele u sva ova četiri kladusa.[7]
Bayesova procjena postavlja evoluciju alveolatne grupe na od prije ~ 850 miliona godina.[8] Alveolata uključuju Myzozoa, Ciliates i Colponemida. Drugim riječima, termin Myzozoa, što znači "sipati sadržaj iz plijen", može se neformalno primijeniti na zajedničkog pretka podskupina alveolata koji nisu ni cililate ni kolponemide. Predacija algi važan je pokretač u evoluciji alveolata, jer može pružiti izvore za endosimbiozu novih plastida. Termin Myzozoa je stoga koristan za koncept praćenje evolucijske historije koljena Alveolata.
Preci alveolatne grupe možda su bili fotosintetski.[9] Predački alveolati vjerovatno su imali plastide. Hromeridi, apikopleksi i peridininea-dinoflagelati zadržali su ove organele.[10] Napredujući korak dalje, hromeridi, peridininijski dinoflagelati i heterokontne alge imaju zajedničku monofletnu plastidnu liniju, tj. stekli su plastide iz crvenih agi,[7] pa se čini vjerovatnim da je zajednički predak alveolata i heterokonta također bio sposoban za fotosintezu.
U jednoj školi naučnika, zajednički preci dinoflagelata, apikompleksi, Colpodella, Chromerida i Voromona bili su mitocitotske grabljivice s dva heterodinamična biča, mikroporama, trihocistama, mikronemama, polarnim prstenom i zavojnicom koja je otvorena sa strane konoida.[11] Iako je zajednički predak alveolata također mogao imati neke od ovih karakteristika, tvrdi se da mizocitoza nije jedna od tih, jer cilijate gutaju plijen drugačijim mehanizmom.
U toku je rasprava koja se odnosi na broj membrana koje okružuju plastide apikopleksa i određenih dinoflagelata i porijeklo tih membrana. Ovaj ultrastrukturni karakter može se koristiti za grupiranje organizama i ako im je zajednički, to može značiti da su koljena imala zajedničkog fotosintetskog pretka. Na osnovu toga što apikoplekse posjeduju plastid okružen sa četiri membrane, a peridininijski dinoflagelati plastide s tri membrane, Petersen et al.[12] nisu mogli da potvrde da je zajednički stramenopilo-alveolatni plastid mogao biti recikliran više puta u alveolatnom tipu, a izvor su donori stramenopile-alveolata, putem mehanizama gutanja i endosimbioza.
Cilijate su model alveolata, a genetički su detaljno proučavani, tokom najdužeg perioda bilo koje alveolatne loze. Oni su neobični među eukariotima zato što reprodukcija uključuje mikronukleus i makronukleus. Njihova se reprodukcija lahko proučava u laboratorijama, pa ih je historijski učinila uzorima eukariota. Budući da su u potpunosti grabljivice i nedostaju im preostali plastidi, njihova evolucija vrsta ilustrira kako su grabežljivost i autotrofija[9] u dinamičkoj ravnoteži i da ravnoteža može na taj ili na drugi način balansirati na mjestu nastanka novog koljena od miksotrofnih predaka, uzrokujući gubitak jedne sposobnosti.
Alveolata se sastoji od oko 9 glavnih i manjih grupa, koje su vrlo raznolike forme, a poznato je da ih povezuju razne ultrastrukturne i genetičke sličnosti:[13]
Ciliata – vrlo česte protozoe s mnogo kratkih cilija poredanih u redove, te dva jedra
Apicomplexa – parazitske i sekundarno efotoksintetske protozoe, kojima nedostajuakonemane lokomotivne strukture, osim u gameta
Acavomonidia i Colponemidia su prethodno grupirane kao kolponemidi, takson koji je sada razdeljen na osnovu ultrastrukturne analize. Akavomonidije su bliže grupi dinoflagelata / perkinida nego Colponemidia.
Apicomplexa i dinoflagelati mogu biti bliže jedni drugima nego cilijatima. Obje grupe imaju plastide i većina ih ima snop ili konus od mikrotubula na vrhu ćelije. U apikompleksima to čini dio složene strukture koja se koristi za ulazak u ćelija domaćina, dok u nekim bezbojnim dinoflagelatima formira stabljiku koja se koristi za gutanje plijena. Razni drugi rodovi usko su povezani s ove dvije skupine, uglavnom flagelati sa sličnom apikalnom strukturom. To uključuje članove koji žive slobodno, u rodovima Oxyrrhis i Colponema, te kod parazitske vrste Perkinsus marinus,[14]Parvilucifera, Rastrimonas i Ellobiopsida s. Direktnom amplifikacijom gena rRNK u morskim pikoplanktonskim uzorcima 2001. godine utvrđeno je prisustvo dvije nove alveolatnae linije, nazvane grupa I i II.[15][16] Grupa I nema kultivirane srodnike, dok je II grupa povezana s dinoflagelatnim parazitom „Amoebophrya“, koji je do sada bio klasificiran u Syndiniales, u dinoflagelatnom redu.
Međuodnosi nekih od ovih glavnih skupina sugerisani su tokom 1980-ih, a specifične relacije između sve tri potvrđen je genetskičm studijama, početkom 1990-ih, čemu su ponajviše doprinijeli Gajadhar et al.[17]Cavalier-Smith uveo je formalni naziv Alveolata 1991. godine, iako je u to vrijeme zapravo grupiranje smatrao parafiletskom, a ne a monofiletskom grupom.
Neke studije sugeriraju da haplosporide, uglavnom paraziti morskih beskičmenjaka, mogu pripadati ovdje, ali im nedostaju alveole i sada su smještene u Cercozoa.
^Moore RB, Oborník M, Janouskovec J, Chrudimský T, Vancová M, Green DH, Wright SW, Davies NW, Bolch CJ, Heimann K, Slapeta J, Hoegh-Guldberg O, Logsdon JM, Carter DA (2008). "A photosynthetic alveolate closely related to apicomplexan parasites". Nature. 451 (7181): 959–963. doi:10.1038/nature06635. PMID18288187.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
^Kuvardina, ON; Leander, BS; Aleshin, VV; Myl'nikov, AP; Keeling, PJ; Simdyanov, TG (2002). "The phylogeny of colpodellids (Alveolata) using small subunit rRNA gene sequences suggests they are the free living sister group to apicomplexans". J Eukaryot Microbiol. 49 (6): 498–504. doi:10.1111/j.1550-7408.2002.tb00235.x. PMID12503687. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)