Priapulida (Koljeno priapulida) | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo | Animalia |
Potcarstvo | Bilateria |
Natkoljeno | Platyzoa |
Koljeno | Gastrotricha Metschnikoff, 1865 |
Razred | Priapulimorpha Halicryptomorpha Seticoronarida Archaeopriapulida |
Priapulida ili priapulidni crvi i penisoliki crvi (grč. πριάπος - priāpos - Priapus = jedno od mitskih možanstava + latinski lat. -ul- = deminutiv), su koljeno nesegmentiranih morskih crva. Naziv koljena dolazi od imena grčkoh boga plodnosti, jer njihov opći oblik i proširivi šiljasti i uvlačivi proboscis može podsjećati na oblik penisa. Žive u blatu i u relativno plitkim vodama do dubine od oko 90 m. Neke vrste pokazuju izuzetnu toleranciju na sumporovodik i anoksijske vode.[1] Mogu biti prilično brojni u nekim područjima. U aljaskanskom zalivu zabilježeno je čak 85 odraslih jedinki Priapulus caudatus po kvadratnom metru, dok gustoća njegovih larvi može biti i 58.000 po kvadratnom metru.[2]
Skupa sa Echiura i Sipuncula, bile st svrstane takson Gephyrea, ali dosljedniji morfološki i molekularni dokazi podupiru njihovu pripadnost Ecdysozoa, koja također uključuje Arthropoda i Nematode. Fosilni nalazi fosila pokazuju da je oblikovanje usta stabla člankonožaca Pambdelurion identično onim kod pripapulida, što ukazuje da su njihova usta originalna osobina naslijeđena od posljednjeg zajedničkog pretka priapulida i člankonožaca, čak i ako ga moderni člankonošci više i nemaju.[3] Među Ecdysozoa, njihovi najbliži srodnici su Kinorhyncha i Loricifera, s kojima čine kladus Scalidophora nazvan po pokrivenoj introvertnoj bodlji (skalida).[4] Hrane se sporim beskičmenjacima, poput glista Polychaeta.
Priapulidni fosili poznati su barem još od sredine kambrija. Oni su vjerojatno bili glavni grabežljivci kambrijskog razdoblja. Međutim, pripadnici skupine krunastih priapulida ne mogu se potvrditi sve do karbona.[5] Poznato je oko 20 postojećih vrsta priapulidnih glista, od kojih je polovina veličine mejobentoskih organizama.[6]
Pripapulidi su cilindrične crvolike životinje, čija dužina se kreće od oko 0,2–0,3[7] do oko 39 centimetara[8] sa srednjim prednjim ustima prilično lišenim bilo kakvih armatura ili nastavaka. Tijelo je podijeljeno na glavno deblo ili trbuh i pomalo natečeno područje proboscis, ukrašeno uzdužnim grebenima. Tijelo je prstenasto i često ima krugove bodlje, koji se nastavljaju u lagano izbočenu ždrijelu. Neke vrste mogu također imati rep ili par kaudalnih dodataka. Tijelo ima hitinsku kutikulu koja omekšava, kako životinja raste.[9]
Postoji prostrana tjelesna šupljina, koja nema veze s bubrežnim ili reproduktivnim organima, pa nije celom; to je vjerovatno krvni prostor ili hemocel. Ne postoje vaskularni ili respiratorni sistem, ali telesna šupljina sadrži fagocitne amebocite i ćelije koje sadrže respiratorni pigment hemeretrin .[9] Alimentarni kanal je ravan; sastoji se od produženog ždrijela, crijeva i kratkog rektuma. Ždrijela su mišićava i obložena zubima.[9] Anus je terminalni, mada se u rodu Priapulus iza njega protežu jedna ili dvije šuplje ventralne divertikulska tjelesna zida .
Nervni sistem sastoji se od nervnog prstena oko ždrela i istaknute vrpce koja vodi dužinu tijela sa ganglia i uzdužnih i poprečnih neurita, u skladu s ortogonalnom organizacijom.[10] Ovaj sistem ima bazidermnu konfiguraciju sa vezom sa ektodermom, formirajući dio tjelesnog zida. Nemaju nikakvih specijaliziranih čulnih organa, već se senzorni nervi završavaju u tijelu, posebno u proboscisu.[9]
Pripapulidi su gonohoristi koji imaju dva odvojena spola (mužjakie i ženke)[11] Njihovi muški i ženski organi usko su povezani s izlučevinama protonefridija. Sastoje se od para granatih resa, od kojih se svaka otvara prema vanji s jedne strane anusa. <vrhovi ovih resa obuhvataju plamenu ćeliju poput one koja se nalazi kod pljosnatih glista i drugih životinja, a one vjerovatno funkcioniraju kao organi za izlučivanje. Kako životinje sazrevaju, na cijevima ovih organa nastaju divertikule, koje proizvode ili spermatozoide ili jajne ćelije. Te spolne ćelije izlaze kroz kanale. Perigenitalno područje roda Tubiluchus ispoljava spolni dimorfizam.[12]
Razvoj priapulida nedavno je ponovo preipitan jer su rane studije izveštavale o nenormalnom razvoju uzrokovanom visokom temperaturom kulture embriona. Za vrstu Priapulus caudatus, jaje prečnika 80 µm prolazi kroz totalno i radijalno brazdanje, prema simetričnom i subekvalnom obrascu.[13] Razvoj je izuzetno spor, s tim da se prvo brazdanje događa 15 sati nakon oplodnje, gastrulacija nakon nekoliko dana i izlijeganje prvih larvi 'kućica' nakon 15 do 20 dana.[14] Vrsta Meiopriapulus fijiensis ima direktan razvoj (bez metamorfoze). U postojećoj sistematici, oni se opisuju kao protostomia, iako imaju deuterostomska obilježja razvića.[15][16] Budući da je grupa toliko drevna, pretpostavlja se da su zadržani uslovi za deuterostome koji su, čini se, preci Bilateria.[17]
Priapulidi iz matične grupe poznati su iz srednjeg kambrijskog Burgess Shalea, gdje je sačuvana njihova anatomija mehkog dijela, često u kombinaciji sa sadržajem crijeva, što omogućava rekonstrukciju njihove prehrane.[18] Pored toga, izolirani mali ugljeni fosili i mikrofosili (sa raznim zubima i bodljima koji spajaju ždrijelo i introvertnim strukturama) koji su rasprostranjeni u kambrijskim naslagama, omogućujući uvid u distribuciju pripapulida – pa čak i pojedinih vrsta – da se prate tokom postojanja Kambrijskog okeana.[19]Rukovodeći fosili koji su morfološki gotovo identični modernim pripapulidnim rilima (Treptichnus pedum) službeno označavaju početak kambrijskog razdoblja, sugerirajući da su se pripapulidi, ili barem bliski anatomski srodnici, pojvili oko tog razdoblja.[18] Fosili grupe krunastih priapulida poznati su još iz karbona.[5] Jedna fosilna vrsta, Omnidens amplus , dosezala je dužinu oko 2 metra i bila je najveći poznati priapulid.[20]
Povijesno gledano, pretpostavlja se da fosilne vrste (osim Priapulites) čine sestrinsku skupinu modernih vrsta, kao što je pokazala sistematska analiza. Vrste Corynetis brevis, Anningvermis multispinosus, Acosmia matiania, Paraselkirkia sinica i Xiaoheiquingella особенis do sada nisu bile uključene u ove prikazane:
Priapulida |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Dugo se rodovi koji se nazivaju Paleoscolidea nisu ubrojavali u priapulidne crve i bili su u raznim drugim skupinama životinja. Prema modernom mišljenju, nema razloga da ih sistematski razlikujemo od ostalih fosilnih oblika. Za razliku od ostalih, tijelo spolno zrele životinje bilo je prekriveno ljuskama različitih oblika i veličina. S druge strane, dva roda koja se tradicijski ubrajaju među priapulide, Ancalagon i Fieldia, vjerovatno ne pripadaju ovoj skupini, već su vjerovatno predstavnici matične linije cijele grupe Scalidophora.
Na osnovu kompilacije rada: Mikko-ov filogenijski arhiv:[21]
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
U ovom koljenu, opisana 22 recentne vrste[22]
MATIČNA GRUPA: Scalidophora
MATIČNA GRUPA: Palaeoscolecida