Fizikalna kosmologija |
---|
Fizikalna kosmologija |
Rani svemir |
Šireći svemir |
Oblikovanje strukture |
Komponente |
Historija |
Eksperimenti u kosmologiji |
Naučnici |
Robert Woodrow Wilson (Houston, 10. januara 1936.) jest američki astronom,[1] dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1978. godine, zajedno Arnom Allanom Penziasom za otkiće kosmičkog mikrovalnog pozadinskog zračenja. Nobelovu nagradu dobio je i Pjotr Leonidovič Kapitza.[2]
Robert Woodrow Wilson rodio se u Houstonu u Texasu, 1936. godine. Studirao je na Univerzitetu Rice u Houstonu i na Kalifornijskom institutu tehnologije.
Robert W. Wilson i Arno A. Penzias u laboratorijima kompanije Bell u Holmdelu, SAD, radili su pokuse s velikom antenom. Izradili su prijemnu antenu u obliku roga, dugu 6 metara s vrlo osjetljivim prijemnikom, da bi razaznali slabe radiosignale s umjetnih satelita Echo 1 i Telstar. Penzias i Wilson odlučili su ispitati slabi šum koji je ometao prijem.
Prvo su pomislili kako šum potječe iz smjera Mliječnog puta. Kada su uklonili sve moguće izvore zvuka, ostao je i dalje taj šum. U početku nisu znali šta su otkrili. Nazvali su ga kosmičko mikrovalno pozadinsko zračenje. Ono je važno u vezi teorije Velikog praska.