(2) stimulirajući proizvodnju bikarbonata iz kanalnih ćelija gušterače,[3][4] Također stimulira proizvodnju žuči u jetri; žuč emulgira masti u dvanaestpalačnom crijevu, kako bi na njih mogla djelovati pankreasna lipaza. U međuvremenu, u skladu s djelovanjem sekreta, drugi glavni hormon koji istovremeno luči dvanaestopalačno crijevo, holecistokinin, stimulira žučni mjehur da se kontrahira, isporučujući svoju skladištenu žuč iz istog razloga.
Prosekretin je preteča sekreta, koji je prisutan u probavi. Sekretin se čuva u ovom neupotrebljivom obliku, a aktivira ga želučana kiselina. To neizravno rezultira neutralizacijom duodenumskog pH, čime se osigurava da gore navedena kiselina ne ošteti tanko crijevo.[5]
Sekretin je prvoidentificirani hormon uopće.[8] U 1902., William Bayliss i Ernest Starling proučavali su kako nervni sistem kontrolira proces varenja hrane.[9] Bilo je poznato da gušterača izlučuje probavne sokove kao odgovor na prolazak hrane (himus) kroz pilorični sfinkter u dvanaestopalačno crijevo. Otkrili su (presecajući sve nerve u gušterači kod pokusnih životinja) da tim procesom zapravo nije upravljao nervni sistem. Utvrdili su da supstanca koja se luči crijevnom sluznicom stimulira gušteraču nakon transporta kroz krvotok. Nazvali su ovaj crijevni sekret "sekretin". Sekretin je prvi tako identificirani "hemijski glasnik". Ovaj tip supstance sada se naziva hormon, termin koji je skovao Starling 1905.[10]
Sekretin se u početku sintetizira kao protein preteča od 120 aminokiselina, poznat kao prosekretin. Ovaj prekursor sadrži N-terminalni signalni peptid, odstojnik, sam sekretin (ostaci 28-54) i 72-aminokiselinski peptid C-kraja.[2]
Sekretin se sintetiše u citoplazmatskim sekretornim granulama S-ćelija, koje se uglavnom nalaze u sluzniciduodenuma, a u manjem broju u jejunumu tankog crijeva.[13]
Sekretin se ispušta u cirkulaciju i / ili lumen crijeva, kao odgovor na nizak pH dvanaesnika, koji se kreće između 2 i 4,5, ovisno o vrsti; kiselost je posljedica hlorovodične kiseline u himusu koji u dvanaestopalačno crijevo ulazi iz želuca kroz pilorični sfinkter.[14] Lučenje sekreta također povećavaju produkti probave proteina koji oblažu sluznicu gornjeg dijela tankog crijeva.[15]
Otpuštanje sekretina inhibiraju antagonist H2, koji smanjuju lučenje želučane kiseline. Kao rezultat toga, ako se pH u duodenumu poveća iznad 4,5, sekretin se ne može olučiti.[16]
Sekretin cilja na pankreas; centroacinarne ćelije pankreasa imaju sekretorne receptore u plazemskoj membrani. Kako se sekretin veže za ove receptore, stimulira aktivnost adenilat-ciklaze i pretvara ATP u ciklični AMP.[17] Ciklični AMP djeluje kao drugi glasnik u unutarćelijskoj transdukciji signala i uzrokuje da organ luči bikarbonatima bogatu tečnost koja se ulijeva u crijevo. Bikarbonat je baza koja neutralizira kiselinu, uspostavljajući tako pH povoljan za djelovanje ostalih probavnih enzima u tankom crijevu.[18]
Sekretin također povećava izlučivanje vode i bikarbonata iz duodenumske Brunnerove žlijezde, kako bi puferirao dolazne protone kiselog himusa,[19] a također smanjuje lučenje kiseline iz parijetalnih ćelijaželuca.[20] To čini preko najmanje tri mehanizma:
Sekretin se nalazi u magnoćelijskim neuronima paraventrikulskih i supraoptičnih jezgara hipotalamusa i duž neurohipofiznog trakta do neurohipofize. Tokom povećane osmolarnosti, oslobađa se iz zadnjeg režnja hipofize. U hipotalamusu aktivira oslobađanje vazopresina.[7] Također je potrebno da se dodaju centralni efekti angiotenzina II. U nedostatku sekretina ili njegovog receptora, u životinja koje imaju nokaut-gen, centralna injekcija angiotenzina II nije mogla stimulirati unos vode i oslobađanje vazopresina.[27]
Sugerira se da bi se abnormalnosti kod takvog oslobađanja sekretina mogle objasniti abnormalnosti u osnovi tipa D u poremećaju zvanom sindrom neodgovarajuće hipersekrecije antidiuretskog hormona (SIADH).[7] U takvih osoba, oslobađanje i odgovor vazopresina su normalni , iako je pronađena abnormalna bubrežna ekspresija, translokacija akvaporina 2, ili oboje.[7] Sugerira se da bi, prema tome, "sekretin kao neurosekretorni hormon iz zadnjeg režnja hipofize mogao biti dugo traženi mehanizam neovisno o vazopresinu da riješi zagonetku koja već desetljećima zbunjuje kliničare i fiziologe.[7]
Sekretin i njegovi receptori nalaze se u diskretnim jezgrima hipotalamusa, uključujući paraventrikularno jezgro i lučno jezgro, koja su primarna moždana mjesta za regulaciju homeostaze tjelesne energije. Otkriveno je da i centralna i periferna injekcija Sct smanjuju unos hrane kod miša, što ukazuje na anoreksijsku ulogu peptida. Ovom funkcijom peptida posreduje centralni sistem melanokortina.[28]
Sekretin se koristi u dijagnostičkim testovima funkcije gušterače; nakon ubrizgavanja može se zatim pankreasni izlaz snimiti magnetnom rezonancom, neinvazivnim postupkom ili se nastali sekreti mogu sakupljati ili kroz endoskop ili kroz cijevi umetnute kroz usta, dolje u duodenum.[29][30][31]
U te dijagnostičke svrhe, od 2004. godine dostupan je rekombinantni ljudski sekretin.[32] Postojali su problemi u raspoloživosti ovog agensa u periodu 2012. - 2015.[33]
Val entuzijazma za sekretin , kao mogućeg tretmans za spektar autizma, pojavio se 1990-ih na osnovu hipotetske veze crijeva i mozga; kao rezultat toga, NIH je izveo niz kliničkih ispitivanja koja su pokazala da sekretin nije efikasan, što je okončalo popularnost.[34][35][36]
Dizajniran je i razvijen visokoafinitetni i optimizirani antagonist sekretinskog receptora (Y10, c [E16, K20], I17, Cha22, R25) sec (6-27) koji je omogućio strukturnu karakterizaciju lučenja neaktivne konformacije.[37]
^Henriksen JH, Schaffalitzky de Muckadell OB (2002). "Sekretin - det første hormon" [Secretin--the first hormone]. Ugeskrift for Laeger (jezik: Danish). 164 (3): 320–5. PMID11816326.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
^Polak JM, Coulling I, Bloom S, Pearse AG (1971). "Immunofluorescent localization of secretin and enteroglucagon in human intestinal mucosa". Scandinavian Journal of Gastroenterology. 6 (8): 739–44. doi:10.3109/00365527109179946. PMID4945081.
^ abFrohman, Lawrence A.; Felig, Philip (2001). "Gastrointestinal Hormones and Carcinoid Syndrome". u Ghosh, P. K.; O'Dorisio, T. M. (ured.). Endocrinology & metabolism. New York: McGraw-Hill, Medical Pub. Div. str. 1675–701. ISBN978-0-07-022001-0.
^Boron, Walter F.; Boulpaep, Emile L. (2012). "Acid secretion". Medical Physiology (2nd izd.). Philadelphia: Saunders. str. 1352. ISBN978-1-4377-1753-2.
^Domínguez Muñoz, J. Enrique (juni 2010). "Diagnosis of chronic pancreatitis: Functional testing". Best Practice & Research Clinical Gastroenterology. 24 (3): 233–241. doi:10.1016/j.bpg.2010.03.008. PMID20510825.
^"Secretin stimulation test". MedlinePlus Medical Encyclopedia. United States National Library of Medicine. Pristupljeno 1. 11. 2008.
^"Human Secretin". Patient Information Sheets. United States Food and Drug Administration. 13. 7. 2004. Arhivirano s originala, 11. 5. 2009. Pristupljeno 1. 11. 2008.
^American Society of Health-System Pharmacists (5. 8. 2015). "Secretin Injection". Current Drug Shortage Bulletin. Arhivirano s originala, 9. 11. 2016. Pristupljeno 3. 9. 2020.
^Sandler AD, Sutton KA, DeWeese J, Girardi MA, Sheppard V, Bodfish JW (1999). "Lack of benefit of a single dose of synthetic human secretin in the treatment of autism and pervasive developmental disorder". The New England Journal of Medicine. 341 (24): 1801–6. doi:10.1056/NEJM199912093412404. PMID10588965.
^Dong M, Harikumar KG, Raval SR, Milburn JE, Clark C, Alcala-Torano R, Mobarec JC, Reynolds CA, Ghirlanda G, Christopoulos A, Wootten D, Sexton PM, Miller, LJ (2020). "Rational development of a high-affinity secretin receptor antagonist". Biochemical Pharmacology. doi:10.1016/j.bcp.2020.113929.
Lee LT, Lam IP, Chow BK (2008). "A functional variable number of tandem repeats is located at the 5' flanking region of the human secretin gene plays a downregulatory role in expression". Journal of Molecular Neuroscience. 36 (1–3): 125–31. doi:10.1007/s12031-008-9083-5. PMID18566919.
Nussdorfer GG, Bahçelioglu M, Neri G, Malendowicz LK (2000). "Secretin, glucagon, gastric inhibitory polypeptide, parathyroid hormone, and related peptides in the regulation of the hypothalamus- pituitary-adrenal axis". Peptides. 21 (2): 309–24. doi:10.1016/S0196-9781(99)00193-X. PMID10764961.
Lossi L, Bottarelli L, Candusso ME, Leiter AB, Rindi G, Merighi A (2004). "Transient expression of secretin in serotoninergic neurons of mouse brain during development". The European Journal of Neuroscience. 20 (12): 3259–69. doi:10.1111/j.1460-9568.2004.03816.x. PMID15610158.
Lee SM, Yung WH, Chen L, Chow BK (2005). "Expression and spatial distribution of secretin and secretin receptor in human cerebellum". NeuroReport. 16 (3): 219–22. doi:10.1097/00001756-200502280-00003. PMID15706223.
Yamagata T, Aradhya S, Mori M, Inoue K, Momoi MY, Nelson DL (2002). "The human secretin gene: fine structure in 11p15.5 and sequence variation in patients with autism". Genomics. 80 (2): 185–94. doi:10.1006/geno.2002.6814. PMID12160732.
Lee LT, Tan-Un KC, Chow BK (2006). "Retinoic acid-induced human secretin gene expression in neuronal cells is mediated by cyclin-dependent kinase 1". Annals of the New York Academy of Sciences. 1070 (1): 393–8. Bibcode:2006NYASA1070..393L. doi:10.1196/annals.1317.051. PMID16888198.
Onori P, Wise C, Gaudio E, Franchitto A, Francis H, Carpino G, Lee V, Lam I, Miller T, Dostal DE, Glaser SS (2010). "Secretin inhibits cholangiocarcinoma growth via dysregulation of the cAMP-dependent signaling mechanisms of secretin receptor". International Journal of Cancer. 127 (1): 43–54. doi:10.1002/ijc.25028. PMID19904746.
Gandhi S, Rubinstein I, Tsueshita T, Onyuksel H (2002). "Secretin self-assembles and interacts spontaneously with phospholipids in vitro". Peptides. 23 (1): 201–4. doi:10.1016/S0196-9781(01)00596-4. PMID11814635.
Lam IP, Lee LT, Choi HS, Chow BK (2006). "Localization of small heterodimer partner (SHP) and secretin in mouse duodenal cells". Annals of the New York Academy of Sciences. 1070 (1): 371–5. Bibcode:2006NYASA1070..371L. doi:10.1196/annals.1317.047. PMID16888194.
Luttrell LM (2008). "Reviews in molecular biology and biotechnology: transmembrane signaling by G protein-coupled receptors". Molecular Biotechnology. 39 (3): 239–64. doi:10.1007/s12033-008-9031-1. PMID18240029.