Cilijarni neurotrofni faktor je protein koji je kod ljudi kodiran CNTFgenom.[1][2][3]
Ovaj protein je polipeptidni hormon i nervni faktor rasta. Smatra se da su njegove akcije ograničene na nervni sistem, gde on promoviše sintezu neurotransmitera i izrastanje neurita u određenim neuronskim populacijama npr. astrocitima. Ovaj protein je potentana faktor preživljavanja neurona i oligodendrocita, i moguće je da je relevantan u redukovanju destrukcije tkiva tokom upalnih napada. Mutacija ovog gena koja uzrokuje poremećeno splajsovanje, dovodi do deficijencije cilijarnog neurotrofnog faktora, međutim ovaj fenotip nije uzročno povezan sa neurološkim oboljenjem. Pored predominantnog monocistronskog transkripta koji potiče iz ovog lokusa, ovaj gen je takođe ko-transkribovan sa uzvodnim ZFP91 genom. Ko-transkripcija iz dva locija rezultuje u transkriptu koji sadrži kompletan kodirajući region za cink-prst protein, ali kome nedostaje kompletan kodirajući region za cilijarni neurotrofni faktor.[3][4]
2001. godine je bilo objavljeno da u ljudskoj studiji, koja je ispitivala CNTF koristnost za tretman oboljenja motornih neurona, CNTF proizveo neočekivani i znatni gubitak težine kod studiranih subjekata. Dalja ispitivanja su utvrdila da CNTF može da umanji unos hrane bez izazivanja gladi ili stresa, što ga čini kandidatom za kontrolu težine kod leptin otpornih osoba. Za CNTF se misli da funkcioniše poput leptina, ali kroz non-leptin put.[5]
Aksokin je modifikovana verzija ljudskog cilijarnog neurotrofnog faktora sa 15 aminokiselina odstranjenih sa C terminusa i dve aminokiselinske supstitucije. Aksokin je tri do pet puta potentniji od CNTF na in vitro i in vivo testovima i on njegova stabilnost je poboljšana.[6] Poput CNTF on je neurotrofni faktor, i on može da stimuliše preživljavanje nervnih ćelija. On je bio testiran tokom 1990-tih kao tretman za amiotrofičnu lateralnu sklerozu. On nije poboljšao kontrolu mišića u znatnoj meri, ali su učesnici ispitivanja prijavili gubitak apetita.
Klinička ispitivanja faze III za lečenje gojaznosti su sprovedena 2003. od strane kompanije Regeneron. Mali pozitivni efekat je bio demonstriran kod nekih pacijenata, ali lek nije bio komercijalizovan
↑Lam A, Fuller F, Miller J, Kloss J, Manthorpe M, Varon S, Cordell B (Sep 1991). „Sequence and structural organization of the human gene encoding ciliary neurotrophic factor”. Gene102 (2): 271–6. DOI:10.1016/0378-1119(91)90089-T. PMID1840538.
Sendtner M, Carroll P, Holtmann B, et al. (1995). „Ciliary neurotrophic factor.”. J. Neurobiol.25 (11): 1436–53. DOI:10.1002/neu.480251110. PMID7852996.
Sleeman MW, Anderson KD, Lambert PD, et al. (2000). „The ciliary neurotrophic factor and its receptor, CNTFR alpha.”. Pharmaceutica acta Helvetiae74 (2-3): 265–72. DOI:10.1016/S0031-6865(99)00050-3. PMID10812968.
Schooltink H, Stoyan T, Roeb E, et al. (1993). „Ciliary neurotrophic factor induces acute-phase protein expression in hepatocytes.”. FEBS Lett.314 (3): 280–4. DOI:10.1016/0014-5793(92)81489-9. PMID1281789.
Masiakowski P, Liu HX, Radziejewski C, et al. (1991). „Recombinant human and rat ciliary neurotrophic factors.”. J. Neurochem.57 (3): 1003–12. DOI:10.1111/j.1471-4159.1991.tb08250.x. PMID1861138.
McDonald JR, Ko C, Mismer D, et al. (1991). „Expression and characterization of recombinant human ciliary neurotrophic factor from Escherichia coli.”. Biochim. Biophys. Acta1090 (1): 70–80. PMID1883844.
Negro A, Tolosano E, Skaper SD, et al. (1991). „Cloning and expression of human ciliary neurotrophic factor.”. Eur. J. Biochem.201 (1): 289–94. DOI:10.1111/j.1432-1033.1991.tb16286.x. PMID1915374.
Lichter P, Tang CJ, Call K, et al. (1990). „High-resolution mapping of human chromosome 11 by in situ hybridization with cosmid clones.”. Science247 (4938): 64–9. DOI:10.1126/science.2294592. PMID2294592.
Saggio I, Paonessa G, Gloaguen I, et al. (1995). „Nonradioactive receptor binding assay for ciliary neurotrophic factor.”. Anal. Biochem.221 (2): 387–91. DOI:10.1006/abio.1994.1430. PMID7810882.
Takahashi R, Yokoji H, Misawa H, et al. (1994). „A null mutation in the human CNTF gene is not causally related to neurological diseases.”. Nat. Genet.7 (1): 79–84. DOI:10.1038/ng0594-79. PMID8075647.
Giovannini M, Romo AJ, Evans GA (1993). „Chromosomal localization of the human ciliary neurotrophic factor gene (CNTF) to 11q12 by fluorescence in situ hybridization.”. Cytogenet. Cell Genet.63 (1): 62–3. DOI:10.1159/000133504. PMID8449041.
Robledo O, Auguste P, Coupey L, et al. (1996). „Binding interactions of leukemia inhibitory factor and ciliary neurotrophic factor with the different subunits of their high affinity receptors.”. J. Neurochem.66 (4): 1391–9. DOI:10.1046/j.1471-4159.1996.66041391.x. PMID8627290.
Gutman CR, Strittmatter WJ, Weisgraber KH, Matthew WD (1997). „Apolipoprotein E binds to and potentiates the biological activity of ciliary neurotrophic factor.”. J. Neurosci.17 (16): 6114–21. PMID9236223.
Cargill M, Altshuler D, Ireland J, et al. (1999). „Characterization of single-nucleotide polymorphisms in coding regions of human genes.”. Nat. Genet.22 (3): 231–8. DOI:10.1038/10290. PMID10391209.